Trg slobode 5 ,
Koprivnica

DOGAĐANJA

Intervju s hrvatskom hrvačkom reprezentativkom Lanom Nogić

Hrvačica Lana Nogić predstavljala našu zemlju na Prvenstvu Balkana u Bugarskoj

Lana Nogić, učenica 8. b razreda OŠ „Đuro Ester“, poznata je u našoj školi po izvanrednim uspjesima u jednom od najstarijih olimpijskih sportova - hrvanju, u kojem postiže vrhunske rezultate. Ove godine Lana je ušla u reprezentaciju Hrvatske i predstavljala našu zemlju na Prvenstvu Balkana u Bugarskoj.

Kako dugo se baviš ovim sportom?

Hrvanjem se bavim od drugog razreda, ovo mi je već šesta godina.

Što te motiviralo da se počneš baviti upravo hrvanjem?

Brat se prvi počeo baviti hrvanjem, pa sam išla njegovim stopama. U početku me bilo malo strah jer su bili samo dečki, ali kasnije su došle i druge djevojčice, pa sada imao i djevojačku grupu. Prvi put sam otišla na trening s bratom samo da probam kako to izgleda i svidjelo mi se.

U kojem klubu treniraš?

Treniram u Hrvačkom klubu Podravka.

Kako izgledaju treninzi?

Na treninzima najprije imamo zagrijavanje koje traje dosta dugo kako ne bi došlo do ozljeda, onda većinom uvježbavamo tehnike, bacamo zahvate, hrvamo se i na kraju je istezanje. Treninzi svih grupa traju sat i pol, a mi u starijoj grupi običavamo i još malo produžiti ako nam je potrebno više vremena za uvježbavanje.

Koja je osnovna oprema potrebna za hrvanje?

Za zaštitu ne postoji posebna oprema, na treninzima učimo kako padati da ne bi došlo do ozljede. Jedina oprema koja je potrebna su dresovi i hrvačke patike. Iako je hrvanje grub sport jer ima dosta bacanja, samim borbama prethodi kvalitetno zagrijavanje, pa su ozljede zapravo vrlo rijetke. Ja sam imala samo jednu ozljedu ovih šest godina.

Kako izgledaju borbe i što je potrebno da bi se osvojili bodovi?

Da bi u borbama osvojili bodove, potrebno je napraviti zahvat ili bacanje, ali do bodova se može doći ukoliko napravimo obranu od protivnikovog napada te kontru. Mlađi uzrast bori se 2 runde po 2 minute, a stariji imaju 2 rudne po 3 minute. Cilj je osvojiti što više bodova ili položiti protivnika tako da su mu obje plećke prilijepljene za pod.

Koji je najzahtjevniji dio ovog sporta?

Sami treninzi su vrlo zahtjevni, na turnirima se primjenjuje ono što se vježbalo na treninzima.

Kada si ušla u reprezentaciju Hrvatske i kako se osjećaš kao predstavnica naše zemlje?

Nedavno sam postala dio reprezentacije i vrlo sam ponosna na svoje uspjehe i svoj trud.

Koja je najveća nagrada koju si osvojila?

Ne bih posebno izdvajala niti jednu nagradu, iza svake moje medalje stoji naporna borba.

Koliko si medalja do sada osvojila?

Oko tridesetak medalja.

Što za tebe znači bavljenje ovim sportom?

To mi je više od hobija, to je dio mog života.

Bi li preporučila drugima hrvanje, ako da, zašto?

Preporučila bih drugima hrvanje jer je sport vrlo zahtjevan, ali se trud na kraju uvijek isplati.

Namjeravaš li se baviti hrvanjem i nakon osnovne škole?

Svakako se planiram nastaviti baviti hrvanjem nakon osnovne i srednje škole.

Imaš li još neki hobi osim hrvanja?

S obzirom da svakog dana imam treninge, ne ostaje mi puno slobodnog vremena za druge hobije.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Imam malo slobodnog vremena i provodim ga većinom u druženju s prijateljima ili učenju.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Planiram završiti srednju školu i fakultet, a uz to uklopiti hrvanje. Željela bih se upisati u sportsku gimnaziju da mogu popratiti hrvanje sa školom, a poslije toga bih išla na fakultet u Zagreb. Tamo ima puno hrvačkih klubova, pa bih mogla nastaviti i dalje trenirati.

Kako usklađuješ vrijeme za svoje školske obaveze, prijatelje i obitelj?

Preko tjedna imam školske obaveze i treninge a vikendom provodim vrijeme s prijateljima i obitelji.

U koje si zemlje putovala u sklopu natjecanja?

Putovala sam u mnoge strane zemlje i diljem Hrvatske. Putovala sam u Mađarsku, Slovačku, Češku, Austriju, Sloveniju, Bugarsku.

Koji doživljaj s prvenstava, turnira ili putovanja ti je ostao u posebnom sjećanju?

Svako putovanje i svaki turnir, sve pripreme imaju svoju priču i neke doživljaje koje pamtim. Najljepši doživljaj mi je ovaj posljednji iz Bugarske na Prvenstvu Balkana jer je to bilo prvo moje natjecanje s reprezentacijom izvan zemlje i to je najdalje gdje sam ikad bila vezano uz hrvanje.

Kako izgleda hrvački turnir?

Prvi dan je vaganje radi utvrđivanja pripadnosti pojedinoj kategoriji. Ja se borim u kategoriji do 54 kg. Ako turnir traje više dana, imamo i trening, ali to su lagani treninzi da ne bi došlo do ozljede natjecatelja prije samog turnira. Potom se smjestimo u hotel. Drugog dana ujutro je zagrijavanje, a potom slijedi sam turnir. Poslijepodne obično idemo u razgled grada.

Jesi li se okušala u još kojem sportu?

Prije hrvanja sam trenirala rukomet, ali sam odustala, najviše zbog ponašanja među djevojčicama u grupi.

Što poručuješ drugim učenicima sportašima?

Teško je uklopiti sve obaveze i treninge, ali nije nemoguće ako se dobro organiziramo.

Razgovarale: Marija Abramović i Ema Rak, 7.a

Kategorija: