Trg slobode 5,
Koprivnica

Kategorija:

Županijska smotra LiDraNo

 

Maša Kresojević, Lucija Turk i Damjan Široki predloženi za državnu razinu smotre LiDraNo

Županijska smotra literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva – LiDraNo održana je 11. ožujka 2020. godine u dvorani Hrvatskog doma. Domaćin smotre bila je Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkog Križevci.

Učenici naše Škole su bili vrlo uspješni te su se na državnu smotru plasirali u literarnom stvaralaštvu i radijskom stvaralaštvu - radioigri.

Svečanost je započela izvođenjem himne RH te je ravnatelj Škole domaćina uputio učenicima nekoliko riječi pohvalne. Najprije su izvedeni pojedinačni dramsko-scenski nastupi osnovnih i srednjih škola među kojima je bio i naš učenik Noa Pozder iz 2.a razreda, mentorice Dubravke Bijelić.

Pohvaljena je i radioigra „Bacit ću ti kompjutor kroz prozor“, snimljena po istoimenom romanu Jasminke Tihi-Stepanić, a autori su Lucija Turk i Damjan Široki, koja je predložena za državnu razinu. U snimanju su sudjelovali učenici 7.c i 6.c razreda – IKT grupe i dramske grupe. Mentor za radioigru je Saša Špoljarić.

Slijedili su skupni dramsko-scenski nastupi među kojima i nastup „Gospođica Hoću“ naše dramske grupe DramaJeans, koju pohađaju Hana Bijelić, Hana Pelesk, Luka Puškaš, Helena Suknaić, Lucija Turk i Katja Gaži, mentorice Martine Trešćec Godek.

U literarnom stvaralaštvu uspješna je bila Maša Kresojević iz 2.a, mentorice Dubravke Bijelić. Njezin rad je također pohvaljen i predložen na državnu smotru. Na županijskoj razini LiDraNa u literarnom stvaralaštvu sudjelovala je i Sara Maletić, 5.c, pjesmom „MaŠtA“ i njezina mentorica Marija Medved.

U novinarskom stvaralaštvu našu Školu predstavljale su Marija Abramović, 7.a, osvrtom „Glava u mreži – noge na tlu“ te Danijela Prekpalaj, 8.d, glavna urednica našeg digitalnog školskog lista Leteći razred. Mentorica je učenicama Nikolina Sabolić.

Najuspješniji učenici pročitali su svoje literarne i novinarske radove na pozornici.

Čestitamo svim učenicima na postignutim uspjesima i želimo im puno uspjeha na državnoj smotri!

Marija Abramović, 7.a

Kategorija:

Ana Vondraček nagrađena na natječaju Mali kaj v Zelini Ana Vondraček nagrađena na natječaju Mali kaj v Zelini

 

Učenica Ana Vondraček iz 7.b razreda nagrađena je na natječaju 39. Smotre dječjeg kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić“ – Sveti Ivan Zelina. Od ukupno 400 pjesama pristiglih na natječaj Mali kaj v Zelini, Anina pjesma pod naslovom Kaj sem videl izabrana je za objavu u zbirci pjesma 39. Smotre.

Središnji motiv Anine humoristične kajkavske pjesmice je „leteči tenjer“, ugledan jedne besane noći na nebeskom svodu. Je li neobičan doživljaj zbiljski ili samo privid mašte? Saznajte u Aninoj pjesmi.

Dunja Bajrić, 7.b

 

Kaj sem videl

 

V noči cajger kuca,

ja pak nemrem spati.

Zdavnja se je zmračilo,

 a v jutro se moram stati.

 

Otprem si obloka,

zapuhne me sparina.

Niti cucek več ne laja,

se posod tišina.

 

Meseca ne videti,

v listje se je skril,

zvezdice bleščijo,

kak svečice gorijo.

 

Najempot se kak jogenj

nekaj zablesikne

i tenjer črni

po nebu musikne.

 

Jezuš Kristuš, kaj sem videl,

ftrne mi glas.

Oslobodi nas Božek,

došel je čas.

 

Celo noč sem tak drveni

na obloku stal

dok soseda ni zakričala

kaj sem se več naspal.

Povedam ji da sem videl

tenjera kak po nebu leti.

Sigurno so vanzemljaki

po nas došli.

 

Ona me gledi,

ništ ne veli.

Unda me preklene

kaj ti delaš norca z mene.

 

Nišče mi ne veruje,

kam gojt sem išel,

velijo da sem, kak i vujča,

z čiste pameti zišel.

 

Ništ ne maram

ak vam se nebom svidel,

al živa istina je

to kaj sem videl!

 

                               Ana Vondraček, 7.b

Kategorija:

Viceprvakinje Hrvatske u natjecanju „Čitanjem do zvijezda“

1. Nika Stančin Nera Teufel i Ema Pintarić

 

Nika Stančin, Ema Pintarić i Nera Teufel osvojile su prestižno 2. mjesto na nacionalnom natjecanju u znanju i kreativnosti „Čitanjem do zvijezda“. Kako je izgledao njihov put do zvijezda podijelile su s nama u razgovoru u školskoj knjižnici iz koje je i krenuo ovaj projekt koji se u našoj školi provodi već osam godina.

Možete li nam opisati općeniti sistem natjecanja „Čitanjem do zvijezda“?

Nika: Za natjecanje je potrebno pročitati tri knjige. Svake godine u natjecanju su nove knjige koje bira organizator. To su uglavnom romani za mlade. Natjecanje se provodi na tri razine. Sastoji se od pisanja kviza znanja o odabranim književnim djelima i/ili izrade plakata na zadanu temu vezanu uz tematiku knjiga. Kviz znanja svaki natjecatelj piše pojedinačno. Tri najuspješnija učenika na školskom natjecanju formiraju ekipu škole koja se plasira na županijsku razinu natjecanja. Ekipe koje na županijskoj razini osvoje 1. ili 2. mjesto plasiraju se na državno natjecanje. Na svakoj pojedinoj razini natjecanja kviz znanja je složeniji. Na školskom natjecanju u kvizu znanja dolaze samo pitanja iz sadržaja knjiga, na županijskom natjecanju imamo različita pitanja vezana uz interpretaciju romana i biografiju odabranog autora, a na državnoj razini, uz navedeno, pretežiti dio pitanja je iz opće kulture i informiranosti, a također vezano uz sadržaje knjiga. Učenik može sudjelovati na natjecanju i u kategoriji plakata na način da na temelju pročitanih knjiga izradi plakat.

 

Što vas je motiviralo da se uključite u projekt i nastavite sudjelovati u njemu već treću godinu?

Nera: Uključila sam se u natjecanje prošle godine i dvije od tri knjige koje su bile odabrane za natjecanje sam već prije pročitala tako da me to potaknulo. Uspjeh i druženje na prošlogodišnjem natjecanju me motiviralo da se uključim i ove godine.

Nika i Ema: Mi smo se uključile prije tri godine kad smo bile u 6. razredu. Natjecanje nam se činilo zanimljivo. Spajalo je čitanje, koje volimo, i natjecanje. U 7. i 8. razredu najviše nas je motiviralo to što smo upoznale prijatelje iz drugih gradova s kojima smo se viđale na natjecanjima.

 

Kada je krenula vaša ljubav prema čitanju?

Nera: Od prvog razreda kad sam naučila čitati.

Nika: Ja sam zavoljela čitanje uz sestru koja je voljela puno čitati.

Ema: Ja najviše volim čitati u slobodno vrijeme, pogotovo kad sam na moru.

Koja vam je knjiga koju ste pročitale u sklopu projekta bila najdraža, a koja najzahtjevnija?

Nera: U početku mi je bila najzanimljivija Ljeto na jezeru Čiču, a onda sam je previše puta pročitala, pa mi više nije tako dobra. Prošle godine mi se najviše svidjela Kora od jabuke. Prošle godine mi je najzahtjevnija knjiga bila tajni dnevnik Adriana Molea zbog puno detalja, datuma, stranih naziva i specifičnog govora lika.

Ema: Meni se također ove godine najviše svidjela knjiga Ljeto na jezeru Čiču jer je namijenjena mladima naše dobi i događaji su zanimljiviji od onih u ostalim romanima.

Nika: Prošle godine mi je najzanimljiviji bio roman Tajni dnevnik Adriana Molea, iako se teško čita, ima puno detalja koje je trebalo pamtiti, ali događaji su neobični i zanimljivi. Ove godine su mi najzahtjevnije bile Blizanke zbog stranih naziva koji nam nisu tako bliski kao oni iz romana hrvatskih autora.

Jeste li neku knjigu morale čitati više puta da se prisjetite događaja?

Nera, Nika, Ema: Da, i po pet puta smo pročitale istu knjigu.

Kako dugo ste se pripremale za ovo natjecanje?

Nera, Nika, Ema: Svake godine pripremamo se od listopada pa sve do završetka natjecanja, znači do svibnja. Čim završi jedna razina, počinjemo se pripremati za drugu razinu.

 

Opširnije: Viceprvakinje Hrvatske u natjecanju „Čitanjem do zvijezda“
Kategorija:

Lana Nogić Intervju s hrvatskom hrvačkom reprezentativkom Lanom Nogić

 

Hrvačica Lana Nogić predstavljala našu zemlju na Prvenstvu Balkana u Bugarskoj
Lana Nogić, učenica 8. b razreda OŠ „Đuro Ester“, poznata je u našoj školi po izvanrednim uspjesima u jednom od najstarijih olimpijskih sportova - hrvanju, u kojem postiže vrhunske rezultate. Ove godine Lana je ušla u reprezentaciju Hrvatske i predstavljala našu zemlju na Prvenstvu Balkana u Bugarskoj.


Kako dugo se baviš ovim sportom?

Hrvanjem se bavim od drugog razreda, ovo mi je već šesta godina.

Što te motiviralo da se počneš baviti upravo hrvanjem?

Brat se prvi počeo baviti hrvanjem, pa sam išla njegovim stopama. U početku me bilo malo strah jer su bili samo dečki, ali kasnije su došle i druge djevojčice, pa sada imao i djevojačku grupu. Prvi put sam otišla na trening s bratom samo da probam kako to izgleda i svidjelo mi se.

U kojem klubu treniraš?

Treniram u Hrvačkom klubu Podravka.

Kako izgledaju treninzi?

Na treninzima najprije imamo zagrijavanje koje traje dosta dugo kako ne bi došlo do ozljeda, onda većinom uvježbavamo tehnike, bacamo zahvate, hrvamo se i na kraju je istezanje. Treninzi svih grupa traju sat i pol, a mi u starijoj grupi običavamo i još malo produžiti ako nam je potrebno više vremena za uvježbavanje. 

Koja je osnovna oprema potrebna za hrvanje?

Za zaštitu ne postoji posebna oprema, na treninzima učimo kako padati da ne bi došlo do ozljede. Jedina oprema koja je potrebna su dresovi i hrvačke patike. Iako je hrvanje grub sport jer ima dosta bacanja, samim borbama prethodi kvalitetno zagrijavanje, pa su ozljede zapravo vrlo rijetke. Ja sam imala samo jednu ozljedu ovih šest godina.

Kako izgledaju borbe i što je potrebno da bi se osvojili bodovi?

Da bi u borbama osvojili bodove, potrebno je napraviti zahvat ili bacanje, ali do bodova se može doći ukoliko napravimo obranu od protivnikovog napada te kontru. Mlađi uzrast bori se 2 runde po 2 minute, a stariji imaju 2 rudne po 3 minute. Cilj je osvojiti što više bodova ili položiti protivnika tako da su mu obje plećke prilijepljene za pod. 

Koji je najzahtjevniji dio ovog sporta?

Sami treninzi su vrlo zahtjevni, na turnirima se primjenjuje ono što se vježbalo na treninzima.

Kada si ušla u reprezentaciju Hrvatske i kako se osjećaš kao predstavnica naše zemlje?

Nedavno sam postala dio reprezentacije i vrlo sam ponosna na svoje uspjehe i svoj trud.

Koja je najveća nagrada koju si osvojila?

Ne bih posebno izdvajala niti jednu nagradu, iza svake moje medalje stoji naporna borba. 

Koliko si medalja do sada osvojila?

Oko tridesetak medalja.

Što za tebe znači bavljenje ovim sportom?

To mi je više od hobija, to je dio mog života.

Bi li preporučila drugima hrvanje, ako da, zašto?

Preporučila bih drugima hrvanje jer je sport vrlo zahtjevan, ali se trud na kraju uvijek isplati.

Namjeravaš li se baviti hrvanjem i nakon osnovne škole?

Svakako se planiram nastaviti baviti hrvanjem nakon osnovne i srednje škole.

Imaš li još neki hobi osim hrvanja?

S obzirom da svakog dana imam treninge, ne ostaje mi puno slobodnog vremena za druge hobije.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Imam malo slobodnog vremena i provodim ga većinom u druženju s prijateljima ili učenju.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Planiram završiti srednju školu i fakultet, a uz to uklopiti hrvanje. Željela bih se upisati u sportsku gimnaziju da mogu popratiti hrvanje sa školom, a poslije toga bih išla na fakultet u Zagreb. Tamo ima puno hrvačkih klubova, pa bih mogla nastaviti i dalje trenirati.

Kako usklađuješ vrijeme za svoje školske obaveze, prijatelje i obitelj?

Preko tjedna imam školske obaveze i treninge a vikendom provodim vrijeme s prijateljima i obitelji.

U koje si zemlje putovala u sklopu natjecanja?

Putovala sam u mnoge strane zemlje i diljem Hrvatske. Putovala sam u Mađarsku, Slovačku, Češku, Austriju, Sloveniju, Bugarsku.

Koji doživljaj s prvenstava, turnira ili putovanja ti je ostao u posebnom sjećanju?

Svako putovanje i svaki turnir, sve pripreme imaju svoju priču i neke doživljaje koje pamtim. Najljepši doživljaj mi je ovaj posljednji iz Bugarske na Prvenstvu Balkana jer je to bilo prvo moje natjecanje s reprezentacijom izvan zemlje i to je najdalje gdje sam ikad bila vezano uz hrvanje.

Kako izgleda hrvački turnir?

Prvi dan je vaganje radi utvrđivanja pripadnosti pojedinoj kategoriji. Ja se borim u kategoriji do 54 kg. Ako turnir traje više dana, imamo i trening, ali to su lagani treninzi da ne bi došlo do ozljede natjecatelja prije samog turnira. Potom se smjestimo u hotel. Drugog dana ujutro je zagrijavanje, a potom slijedi sam turnir. Poslijepodne obično idemo u razgled grada.

Jesi li se okušala u još kojem sportu?

Prije hrvanja sam trenirala rukomet, ali sam odustala, najviše zbog ponašanja među djevojčicama u grupi. 

Što poručuješ drugim učenicima sportašima?

Teško je uklopiti sve obaveze i treninge, ali nije nemoguće ako se dobro organiziramo.


Razgovarale: Marija Abramović i Ema Rak, 7.a

20191218 232348 20191218 232521 FB IMG 1576708084949 FB IMG 1576708219612 Intervju s Lanom Nogić 1 Intervju s Lanom Nogić 3 Lana Nogić

Kategorija:

Tin Treščec – prvak u ronilačkom sportu „plivanje perajama“

 

Tin Treščec medalje

 

Tin Treščec, učenik 4.a razreda, postavio je hrvatski rekord u plivanju stereo perajama, a medalje osvojene na natjecanjima u ronilačkim sportovima jedva da može izbrojati. Ususret ljetu i ljetnim praznicima razgovarali smo s uspješnim budućim roniocem koji je s nama podijelio izazove sporta kojim se bavi već šestu godinu.

Kako dugo se baviš ronilačkim sportom?

Ronilačkim sportom „plivanje perajama“ bavim se punih pet godina, ovo mi je šesta godina.

Kad si naučio plivati?

Plivati sam naučio s navršene četiri godine.

Što te potaknulo na bavljenje ovim sportom?

Moj stariji brat bavio se ovim sportom, a tata i ja bili smo prisutni na treninzima i natjecanjima pa sam se tako i ja počeo baviti plivanjem perajama u Ronilačkom klubu Šoderica.

Koja je oprema potrebna za bavljenje ovim sportom?

Za plivanje perajama potrebna je maska, disalica, stereo-bifins peraje te mono-peraja.

Kako izgledaju treninzi i gdje se odvijaju?

Treninzi se održavaju na bazenima Cerine, a po ljeti i na jezeru Šoderica. Prvo imamo razgibavanje - to su određene vježbe na tlu kojima pripremamo tijelo za plivanje. Zatim krećemo u vodu i plivamo određene dionice lagano raznim tehnikama bez peraja. Nakon toga plivamo stereo perajama razne stilove i dionice. Plivamo prsno i leđno. Nakon plivanja izlazimo van iz vode te se opet razgibavamo na tlu i završavamo trening. Nakon treninga se igramo u bazenu. Treninzi su četiri puta tjedno.

U kojim disciplinama se natječete?

Natjecanje se dijeli na bazensko i u otvorenim vodama. Natjecanja su ekipna i pojedinačna. Natječemo se po kategorijama. U bazenu plivamo prerone na 25 m i 50 m, zatim plivanje na 50, 100, 200 i 400 metara stereo peraje, potom 50, 100, 200, 400, 800, 1500 m plivanje perajama. Natječemo se i u štafeti na 50, 100 i 200 m. U svakoj štafeti ima četiri plivača. Još jedna disciplina je brzo i vješto ronjenje s preprekama.

Najviše se volim natjecati u plivanju na otvorenim vodama.

Koji su tvoji najveći uspjeh?

Moji najveći uspjesi u vanjskim trkama su višestruki prvak Hrvatske u daljinskom plivanju perajama i osvajanje Kupa Hrvatske u daljinskom plivanju perajama.

U bazenskim trkama sam prvak Hrvatske na 100 metara i 800 metara plivanja s perajama te sam postavio hrvatski rekord na 400 metara plivanja stereo perajama.

Koje je vještine potrebno imati za ovaj sport?

Za plivanje perajama potrebno je znati dobro plivati, a sve ostale vještine (brzina, stil plivanja) stječu se upornim treninzima.

Što ti se najviše sviđa kod ovog sporta?

Najviše od svega volim plivati, kod plivanja nema ozljeda, osim povremenih grčeva. Sviđa mi se što se družim i natječem s djecom iz cijele Hrvatske.

Imaš li planova za budućnost vezanih uz plivanje?

Nastavit ću s plivanjem, a u budućnosti bih volio biti trener plivanja.

Dunja Bajrić, 6.b

Intervju s roniocem Tinom Treščecom 1 Intervju s roniocem Tinom Treščecom 2 Tin Treščec 1

2020 © O. Š. Đuro Ester All Rights Reserved.