Budite spremni učiti cijeli život

Učitelji naše škole izabrali su učiteljicu Biserku Knez za najbolju učiteljicu OŠ „Đuro Ester“ u protekloj školskoj godini. Povodom Svjetskog dana učitelja primila je nagradu Grada Koprivnice za najučiteljicu. Nagradu joj je uručio gradonačelnik gosp. Mišel Jakšić.

Učiteljica Biserka Knez radi s učenicima u razrednoj nastavi, dugogodišnja je voditeljica eko grupe, koordinatorica projekta Eko-škola. Sudjelovala je u međunarodnim projektima u sklopu Erasmus+ i eTwinning programa. Otkrila nam je kakav je osjećaj biti izabrana za najbolju učiteljicu i kako je raditi s današnjim generacijama učenika.

Kako se osjećate znajući da ste odabrani za najbolju učiteljicu u svojoj školi?

Zadovoljna sam i sretna. Lijepo je doživjeti takvo priznanje od kolegica i kolega s kojima radim dugi niz godina. Zahvaljujem cijelom Učiteljskom vijeću na izboru.

Jeste li oduvijek željeli biti učiteljica?

To mi je od djetinjstva bilo jedno od željenih zanimanja. S prijateljima sam se često igrala škole i najzadovoljnija sam bila kad sam ja bila učiteljica. Jako sam voljela svoju učiteljicu Zlatu Radaković i razrednicu Nadu Kranjčev-Mihoci. Još i danas ih se rado sjećam i sigurna sam da su dobrim dijelom zaslužne što sam odabrala raditi u školi.

Da niste učiteljica, bili biste…

Da nisam učiteljica, bila bih liječnica ili knjižničarka. Moja mama je bila medicinska sestra na pedijatriji, pa sam od djetinjstva pomalo vezana za zdravstvo. Liječnici su nam jako važni, a kako volim pomagati ljudima i „popravljati“ ono što nije u redu, mislim da bi mi i liječnički poziv odgovarao. Bila bih zadovoljna i kao knjižničarka jer jako volim knjige. U različitim programima knjižnice mogla bih pomagati učenicima.

Koji dio učiteljskog posla Vam donosi najviše zadovoljstva?

Najviše zadovoljstva donosi mi kad vidim koliko su učenici napredovali u tih nekoliko godina koje provodimo zajedno. Od onih „aha“-trenutaka kad se točno vidi da su nešto shvatili, do svega što znaju i mogu na kraju 4. razreda.

Koji Vam je dio posla najzahtjevniji?

Početak prvog razreda vrlo je zahtjevan. Većina djece tada još ne zna čitati i pisati, listati stranice, snalaziti se u knjizi i bilježnici. Sve im treba pokazivati i objašnjavati, a to znači mnogo govorenja i ponavljanja. Za učitelja je veliki stres prijelaz iz četvrtog u prvi razred. Ni ocjenjivanje nije lak posao. Treba dobro odvagnuti koliko učenik zavrjeđuje da se ne bi nekoga zakinulo ili ocijenilo previsokom ocjenom.

Koje su prednosti i nedostaci rada s današnjim generacijama učenika?

Većina djece bila je u vrtiću ili maloj školi tako da im je djelomično poznato kako se treba ponašati u grupi. Nedostaci su nedovoljna samostalnost, sve slabija sposobnost koncentracije i pamćenja, sve ih je teže motivirati na rad. Iako su odrasli uz informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, slabo se znaju njome služiti.

Koji je najveći izazov u radu s današnjim učenicima i roditeljima?

Mnogi roditelji previše zaštićuju svoje dijete/djecu. Umjesto da ih puste da rade i griješe, misle da moraju sve pogreške preduhitriti, pa rade umjesto njih i stalno im pokazuju kako nešto treba napraviti. Jedan primjer toga su domaće zadaće – dijete se ne trudi zapamtiti što treba riješiti jer su tu mobiteli i grupe roditelja te se uvijek može nekoga pitati. Kad učenik treba napraviti neki praktičan rad kod kuće, a roditelji previše pomažu, od toga za dijete nema mnogo koristi. Čak se može dogoditi da ono tada pomisli kako je nesposobno i da ne može ništa dobro napraviti. Time se djetetu zapravo ne pomaže, već mu se stvara dugoročan problem.

Ako se u školi pojavi neki problem, informacije se brzo prenose dalje, često nepotpune ili pogrešno interpretirane, tako da problem postane veći, umjesto da se brzo riješi.

Koje su prednosti i nedostaci rada u našoj školi?

Najveća prednost rada u našoj školi su ljudi, moje kolegice i kolege koji su uvijek spremni surađivati ili pomoći, a imamo i podršku stručnih suradnica i ravnateljice. Nedostaci su uglavnom vezani uz nedostatak prostora i odgovarajućih nastavnih predstava i pomagala.

Izdvojite projekte koji su bili značajni za Vaš profesionalni razvoj i nastavni rad.

To je bilo doškolovanje na Visokoj učiteljskoj školi, uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole, pilot projekt e-Škole:Uspostava sustava digitalno zrelih škola i stručno usavršavanje u Portugalu u sklopu programa Erasmus+KA1.

Koji Vam je projekt donio najviše znanja i u kojem smislu?

To su bili doškolovanje i pilot projekt e-Škole u smislu stjecanja digitalnih kompetencija. One su važne za rad u nastavi, a to se naročito pokazalo korisnim u nastavi na daljinu.

Koji projekt s učenicima pamtite kao najuspješniji, najzanimljiviji?

Bio je to projekt Platnena vrećica umjesto plastične. Trajao je gotovo dvije nastavne godine i na kraju su ga učenici prezentirali na državnoj smotri u Zagrebu. Rezultat su bile sklopive platnene vrećice na kojima su djeca koncem izvezla oblike ili riječi te zašila gumbe. Napravili su i slikovnicu s temom o zaštiti okoliša.

Možete li izdvojiti školske trenutke kojih se rado prisjećate? Iz razreda ili druženja s kolegama s posla.

Bilo je mnogo takvih trenutaka tijekom više od trideset godina mojega rada u školi. Jedna je generacija djece bila takva da su sami pripremali programe za školske priredbe na kojima smo sudjelovali. Ja sam ih samo pitala hoćemo li sudjelovati, a oni su dalje sve sami složili i uvježbali. Danas su ti učenici studenti druge godine fakulteta. S kolegicama i kolegama često sam se družila na putovanjima, proslavama i obilježavanjima nekih prigoda. Obišli smo mnoga odredišta u zemlji i inozemstvu, kupali se u moru početkom listopada, degustirali vina u Kutjevu, šetali Parkom prirode Papuk, stajali pod Julijinim balkonom u Veroni, izgubili se u Budimpešti. Sad kad nije preporučljivo tako se družiti, rado se sjetimo gdje smo bili u ovo ili ono vrijeme godine.

Mnogim ste mladim učiteljicama pomagali kao mentorica. Što biste poručili mladim ljudima koji se spremaju upisati Učiteljski ili drugi fakultet i imaju želju raditi u osnovnoj školi?

Budite spremni učiti cijeli život. Naoružajte se strpljenjem i ne očekujte rezultate preko noći, napredak se vidi tek nakon duljeg vremena. Djeca su najvažnija. Na kraju je najbitnije kako komuniciraju i odnose se prema drugima, što misle o školi i žele li učiti, a ne koliko su sadržaja usvojila.

Što volite raditi u slobodno vrijeme?

Volim čitati, šivati i povremeno se provozati sa suprugom na motoru.

Imate li neki hobi i koji?

Hobi mi je šivanje. Trenutno šivam zaštitne maske od tkanina i poklanjam ih ljudima s kojima radim.

Vodite eko grupu i brinete o cvijeću. Koja je Vama osobno najdraža biljka?

Najdraži mi je kroton koji sam prije tridesetak godina dobila od jednog učenika na kraju četvrtog razreda. Već tri desetljeća raste u mojoj blagovaonici i uveseljava me svojim bujnim rastom. Njegovi klonovi nalaze se i u našoj školi na ulazu za razrednu nastavu.

Kamo biste voljeli putovati i zašto?

Nisam baš velika ljubiteljica putovanja. Voljela bih posjetiti različite krajeve Hrvatske jer se uvijek iznenadim koliko malo znamo o zemlji u kojoj živimo.

Preporučite nam mjesto u Hrvatskoj koje svakako moramo posjetiti.

Teško je izdvojiti jedno mjesto pokraj toliko njih koja su vrijedna da ih se vidi. Uvijek se veselim kad s učenicima idemo u školu u prirodi u Istri i posjetimo jamu Baredine. Ako ste na putu prema Zadru, svakako svratite u NP Paklenicu, a na Braču obavezno otiđite na vrh Vidove gore.

Sara Višak i Ana Marija Buhić, 7.a  Novinarska grupa

• Intervju s najučiteljicom Biserkom Knez

Izložba u Mjesecu hrvatske knjige

U Mjesecu hrvatske knjige 2020. u našoj školskoj knjižnici može se razgledati izložba pod nazivom Najknjige školske knjižnice. Za tu prigodu izabrane su najknjige u nekoliko različitih kategorija: