Trg slobode 5 ,
Koprivnica

Category:

Tko se sjeća kazališta još?

U utorak, 10. ožujka 2020. učenici šestih i osmih razreda u goste su primili glumca i današnjeg ravnatelja HNK u Šibeniku, Jakova Bilića.

   U sklopu obilježavanja Dana medijske pismenosti, učenici su s gospodinom Bilićom razgovarali o kazalištu kao zaboravljenom mediju. Učenici su, na početku, trebali izvući papirić s određenom ikonom vezanom za medije i tako su sjeli u skupine. Svaka je skupina dobila zadatak koji će odraditi s gospodinom Bilićem. Na primjer, jedna je skupina je trebala napisati pjesmu od zadanih  kajkavskih riječi, koju je gospodin Bilić, uz puno muke, interpretativno čitao. Druga je skupina glumila djecu koja su vrijeđala prijatelja na društvenim mrežama, a Jakov Bilić  je glumio pedagoga. Na radionici su progovarali o videoigricama i pojmovima poput influencer, youtuber  i sl. kroz igru pantomime, alias i pictionary. Jedna skupina učenika je s gospodinom Bilićem pjevala pjesmu „Da te mogu pismom zvati“. Autor teksta spomenute pjesme je otac Jakova Bilića, Frane Bilić.

Na samom kraju radionice, pričalo se o glumačkom poslu i poslu ravnatelja kazališta. Gospodin Bilić je dao savjete učenicima o pametnom korištenju medija i pozvao ih da na kazalište gledaju kao medij koji kroz svoju tematiku pokazuje kritiku društva. Na radionici je bilo puno smijeha i zabave. Radionicu su pripremili nastavnici Martina Trešćec Godek, Saša Špoljarić i Mihael Kivač.

Daniela Prekpalaj, 8.d

Category:

Posjet izložbi LADO / TRAGOVI / RELJEFI u Galeriji Koprivnica

U sklopu istraživanja i učenja o svjetskoj i hrvatskoj kulturnoj baštini grupa darovitih učenika posjetila je Galeriju Koprivnica i razgledala izložbu LADO / RELJEFI / TRAGOVI kojom Ansambl LADO obilježava svoju 70. obljetnicu. Učenici su razgledali fotografije autorice Petre Slobodnjak, fotografkinje i grafičke dizajnerice, koje prikazuju plesače, pjevače i glazbenike profesionalnog ansambla LADO u trenucima umjetničkog nastupa na sceni, kao i jedinstvenost i ljepotu raznolikih narodnih nošnji Hrvatske. 

Izložba je podijeljena u četiri dijela i prikazuje nošnje iz sjeverozapadnog dijela Hrvatske, Slavonije, Like te Primorja i Dalmacije. Uz stručno vodstvo kustosice Maše Zamljačanec učenici su se tijekom izložbe upoznali s tradicijskim hrvatskim plesovima, porijeklom pojedinih plesova, običajima, posebnostima narodnih nošnji pojedinog kraja, detaljima i dijelovima nošnji, zaštićenim kulturnim dobrima našega kraja. Naučili su da su ivanečki vez, bijeli vez iz Peteranca, umijeće izrade i sviranja tradicijskog glazbala cimbula, kao i bregovska pita zaštićena nematerijalna kulturna dobra Hrvatske. Na fotografijama mogli su se vidjeti detalji narodnih nošnji – vezovi, čipka, pregače, oglavlja, obuća (opanci). Dio izložbe su i video-uradci koji u usporenoj snimci prikazuju posebnosti narodne nošnje dalmatinskog podneblja i vrlo zahtjevne pokrete pojedinih plesova iz drugih dijelova Hrvatske. Učenici su vidjeli kako izgleda Valpovački kolo i Ophod kraljice ili Ljelje u kojem djevojke na glavu stavljaju muški šešir, uzimaju sablje i kreću u ophod selom. Saznali su da je Linđo, narodni ples Dubrovačkog primorja, zahvaljujući pomorskim putevima nastao pod utjecajem španjolskih plesova. Upoznali su običaje našega kraja uz Vuzmeno kolo koje su plesali mladi na Uskrsni ponedjeljak. Posebnost izložbe, kao svojevrsni labirint fotografija, su velike, lepršave svile s otisnutim detaljima nošnji i pejzažima koje unose pokret u same fotografije.

Nakon razgleda izložbe etnologinja Vesna Peršić Novak pokazala je dijelove podravske narodne nošnje. Učenici su mogli dotaknuti šlajer (veo), šamije (svilene marame), končane rupce, fertun (pregaču), podsuknjenku (podsuknju), štrikanec (vuneni pončo). Saznali su u kojim su prilikama žene nosile te odjevne predmete i kako su se oni izrađivali i čuvali.

Dojmljiva izložba koja priča o bogatstvu hrvatske nematerijalne kulturne baštine, potaknula je svijest o važnosti očuvanja tradicijske kulture naše zemlje. 

Alegra Hammoud, 7.b

Category:

Povodom Valentinova Učenička zadruga Đurđica priredila je izložbu svojih proizvoda u prostorima OŠ „Đuro Ester“. Na izložbi su se mogli vidjeti novi proizvodi učeničke zadruge – broševi, ogrlice, narukvice, ukrasi za kosu, mirisne kuglice, dekorativni i uporabni predmeti koje su učenici izrađivali na radionicama zajedno s voditeljima pojedinih sekcija. Izložbom radova poduzetni su zadrugari promovirali svoje aktivnosti među učenicima i djelatnicima s ciljem upoznavanja učenika s djelovanjem školske Zadruge i poticanja interesa za uključivanje u njezin rad.

Nina Hudinčec, 7.a

Category:

Davidova zvijezda za žrtve holokausta

Na Međunarodni dan sjećanja na holokaust, 27. siječnja, učenici osmih razreda okupili su se u koprivničkom bivšem logoru Danica. Paljenjem lampaša i prigodnim programom odali su počast žrtvama koji su u vrijeme 2. svjetskog rata zatočeni u ovom zloglasnom prostoru, mučeni, ubijani i slani u velike koncentracijske logore u svijetu. Učenici su recitirali poeziju, svirali, postavljali lampaše, lučice i kamenčiće u obliku Davidove zvijezde kao spomen na sve žrtve holokausta.

Učenike su vodile učiteljice povijesti Mirna Kovačić i Jasminka Fanuko-Polančec te učitelj glazbene kulture Mihael Kivač. Našim učenicima pridružili su se i učenici koprivničke gimnazije u pratnji profesora Zorana Pintarića. Komemoraciji su nazočili i gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić, njegove zamjenice Ksenija Ostriž i Melita Samoborec, predsjednik Gradskog vijeća Ivan Pal, te zamjenik župana Ratimir Ljubić. Posebno zahvaljujemo članici Židovske zajednice Koprivnica, Miri Relić Wolfensson na emotivnom govoru koji je održala ispred okupljenih. Na komemoraciji je također govorio predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Koprivnice, gospodin Rade Prosenjak koji se osvrnuo na nužnost održavanja sjećanja na žrtve nacističkih i fašističkih režima u Europi i našoj zemlji. Viši Kustos Muzeja grada Koprivnice Dražen Ernečić održao je zanimljivo predavanje vezano uz osnutak i funkcioniranje logora Danica tijekom 1941. i 1942. godine, te približio učenicima povijest logora koji se nalazi svega 3 kilometara od središta Koprivnice.

„U budućnosti bit će najvažnije spriječiti scenarij u kojoj jedna skupina na poziciji moći dolazi u situaciju gdje može uništiti cijeli jedan narod, njegovu povijest, kulturu i tradiciju. Glavna lekcija Holokausta jest da se trebamo suprotstaviti nepravdi. Moramo čuvati sjećanje na milijune koji su poginuli boreći se za ljudska prava i pravedan svijet za sve“, istaknula je učiteljica povijesti Mirna Kovačić.

Daniela Prekpalaj, 8.d

Category:

Početkom 2020. godine školska knjižnica OŠ „Đuro Ester“ dobila je novi moderan izgled. Osuvremenjena je novim namještajem i informatičkom opremom. Prostor knjižnice opremljen je okruglim stolovima s crvenim i plavim udobnim stolicama. Stari AV-ormar zamijenila je staklena vitrina i moderna komoda s kombinacijom ladica i ormarića. Ugrađena je pametna ploča i projektor za nastavu u knjižnici. Sada u knjižnici ima više sjedećih mjesta za učenje i čitanje. Učenicima su na raspolaganju dva računala s internetom. Uređeno je nekoliko manjih tematskih kutaka kao što su Đurin kutak s knjigama, časopisima i listovima koje je izdala Škola, eko-kutak, hobby kutak, kutak za strane jezike, kutak za mlade, zavičajni kutak i ptujski kutak, posvećen dugogodišnjem prijateljstvu i suradnji naše Škole s Osnovnom školom Olge Meglič Ptuj. Učenici mogu vrijeme odmora i slobodne sate provesti u ugodnom okruženju školske knjižnice.

Ana Marija Buhić i Sara Višak, 6.a  (Novinarska grupa)

Category:

“Božo, jesi li ti kad usamljen? - Nemam odgovor na to pitanje.”

U utorak 14. siječnja svi šesti i sedmi razredi naše Škole išli su gledati predstavu #generacija u izvedbi Teatra Tirena. Predstava je trajala 55 minuta. Nikolina Ljuboja glumila je petnaestogodišnju Iskru, a Ivan Bošnjak njezin operativni sustav. Predstava je bila primjerena učenicima od 5. do 8. razreda osnovne škole te učenicima od 1. do 2. razreda srednje škole.

Prvo što primjećujemo je scenografija. U sredini pozornice  bile su plave lampice koje nismo mogli vidjeti (pogotovo ne iz prvih redova u gledalištu) jer su bile na podu. Iza lampica je bio crni stolac. Na svakoj strani  pozornice bile su poslagane po tri crne kutije jedna na  drugoj. Kutije su bile oblijepljene fluorescentnom žutom i bijelom trakom. Na govornicama od kutija bili su mikrofoni.  Većina scenografije bila je usklađena s glumčevim kostimom.  On je nosio crnu majicu i crne hlače na kojima su bili zakopčani bijeli tregeri. Glumica koja je utjelovila  Iskru imala je prugastu zelenu majicu i zelenu trenirku. Oko struka joj je bila zavezana zelena traka od tkanine. Plavim lampicama na sceni se dobivala nekakva “new age” atmosfera.

Predstava nam na šaljiv i poučan, te zabavan način pokazuje svakidašnji život današnje djece i tinejdžera. Tehnologija im je dostupna od najranijeg djetinjstva. Djeca poput Iskre ne izlaze van na svjež zrak danima. Ne šetaju svog pravog, živog psa nego u videoigri maze virtualnog. Njihovi roditelji nisu ni svjesni što sve njihova djeca gledaju, rade, s km razgovaraju; razmjenjuju svoju kućnu adresu i sl.

Definitivno preporučam gledanje ove predstave jer je krajnje vrijeme da se i djeca i odrasli ljudi osvijeste. Baš kao u predstavi - računalo nam ne može biti pravi prijatelj. Svaki put kad počnemo prekomijerno provoditi vrijeme u virtualnom svijetu, trebamo se sjetiti da u tom svijetu nema osjećaja i izazova kao u pravo svijetu.

Hana Pelesk, 6.c