Predrasude među nama
Raširenost spolnih stereotipa i predrasuda među mladima
Iz različitih se izvora može čuti kako živimo u tradicionalnom, konvencionalnom pa i konzervativnom društvu. Ustaljena uvjerenja, uopćena mišljenja, generalizacije o pojedincima ili određenim skupinama ljudi svuda su oko nas. Riječ je o predrasudama koje su uvjetovane kulturnim i povijesnim naslijeđem, društvenim i obiteljskim okruženjem. Temelje se na osobnom uvjerenju, a ne na dokazanim činjenicama. Pojednostavljena i vrlo često iskrivljena mišljenja o nekim osobama, situacijama, idejama, grupama ljudi – stereotipi prenose se odgojem, medijima te utječu na odnose među ljudima.
Stereotipi i predrasude u školskom okruženju
Među učenicima u mojoj školi prisutni su stereotipi i predrasude na osnovu razlike u spolu. Predrasude i stereotipi često su uzrok omalovažavanju i vrijeđanju među učenicima. U mom se razredu može čuti kako su dečki glavni i jači, a djevojke nježne, emotivne, zahtjevne… Osim što narušavaju odnose, spolni stereotipi sputavaju osobu u ostvarivanju svojih talenata. Osoba se često prilagođava ulozi koja joj se nameće i ne trudi se razviti svoje individualne potencijale.
Istraživanje o predrasudama među mladima
Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava među učenicima moje škole provedeno je istraživanje o razumijevanu pojmova predrasuda i stereotip te shvaćanju njihovog utjecaja na oblikovanje stavova. U anketnom upitniku sudjelovalo je 92 učenika u dobi od 12 i 13 godina. Cilj istraživanja bio je utvrditi jesu li mladi naše škole svjesni postojanja spolnih stereotipa u društvu, stereotipnog prikazivanja u medijima te kako doživljavaju stereotipe u školskom okruženju. Rješavanjem upitnika učenici su imali mogućnost analizirati i preispitati svoja vlastita vjerovanja te upotrijebiti novu svjesnost za moguće promjene u vjerovanjima i ponašanjima.
U prvome dijelu upitnika pitanja su se odnosila na osobne stavove i uvjerenja. Većina učenika (78 %) smatra da sposobnosti ne ovise o spolu, već o individualnim karakteristikama. No, iz odgovora na pitanje o razlikovanju spolova prema inteligenciji moglo vidjeti da je dio učenika pod utjecajem spolnih stereotipa. Da su inteligentnije osobe ženskog spola kaže 5 % učenika, a čak 17 % inteligentnijima smatra osobe muškog spola. Po pitanju emotivnosti 43 % učenika smatra da su osobe ženskog spola osjećajnije. S tvrdnjom da je za dječake plava boja, a za djevojčice roza slaže se 17 %, a djelomično slaže 10 % učenika. Da djevojčice više pričaju od dječaka kaže 36 % učenika, dok se 30 % djelomično slaže s tom tvrdnjom. 18 % njih kaže da su dječaci bolji matematičari, a djelomično se s tim slaže 22 % učenika. Većina učenika pokazuje odstupanje od stereotipnih mišljenja po pitanju bavljenja sportovima; 69 % smatra da se dječaci i djevojčice mogu baviti sportom koji žele i koji im pruža zadovoljstvo, iako 13 % zastupa uvjerenje da se djevojčice ne bi trebale baviti grubim sportovima, dok dečki ne bi trebali plesati.
Utjecaj društvenog i obiteljskog okruženja na stvaranje spolnih uloga
U drugome dijelu upitnika učenici su mogli izraziti svoja razmišljanja o društvenim ulogama muškarca i žene. S podjelom na muške i ženske poslove ne slaže se 59 % učenika, 17 % učenika kaže da im je svejedno, a čak se 23 % učenika slaže s takvom podjelom jer „svatko ima svoje mjesto“. Učenici su naveli kako poznaju više osoba ženskog spola koje kuhaju, usisavaju kuću, vole kupovati, češće izražavaju osjećaje, lakše se uvrijede, imaju bolje ocjene u školi, dok im je s druge strane poznato više osoba muškog spola koje dobro voze automobil, dobro poznaju tehnologiju, imaju više prijatelja. Odgovori odražavaju prikaz društvenih uloga koje se u našoj kulturi smatraju prikladnima za osobu pojedinog spola; osobe ženskog spola odgajane su i upućivane na brigu o obitelji i kućanstvo, imale su više slobode u izražavanju osjećaja, dok su osobe muškog spola upućivane na tehničke poslove te su imale više slobode za druženje i bavljenje različitim aktivnostima. Obitelj se smatra najutjecajnijim socijalnim okruženjem u kojem nastaje spolno tipiziranje. Da djevojčice trebaju biti lijepe, nježne, osjećajne, mile, dobre, poslušne od starijih je ukućana čulo 34 % učenika, a 27 % je navelo da su im stariji govorili kako dječaci ne smiju pokazivati emocije jer „dječaci ne plaču“. Učenici su navodili primjere osobnih susreta sa stereotipima: htjela sam igrati videoigre, ali je moja obitelj rekla da videoigre nisu za djevojčice, sestra se na dnevnoj bazi svađa s tatom o muško-ženskim poslovima, djed mi je rekao da moram biti uredna i znati kuhati jer sam žensko, moji su smatrali da neću biti dobra u nekom sportu jer sam djevojčica, kad sam bio malen, rekli su mi da sam cigan, da sam prljav…
Utjecaj medija na stvaranje stereotipa i predrasuda
Učenici navode da mediji (73 %) i društveno okruženje (56 %) najviše utječu na stvaranje stereotipa. Većina učenika ističe da se djevojčice u medijima prikazuje kao nježne i osjećajne, a dječake kao zaljubljenike u videoigre, spretne, vješte. Primijetili su da se žene u medijima prikazuje kao opterećene muškarcima, modom i izgledom, a muškarce kao poduzetne, hrabre avanturiste, dok se starije ljude često prikazuje kao neobrazovane, zaostale. Takvim prikazima nameću se ponašanja koja bi trebali slijediti kao općeprihvaćena. Većina učenika smatra da žene nemaju jednaka prava, da se žene u znanosti i politici ne doživljava jednako ozbiljno i kompetentno kao muškarce. Učenici su bez problema naveli imena tri muška znanstvenika, dok je tek nekolicina znala navesti pokoje ime žene znanstvenice.
O utjecaju stereotipa i predrasuda na međuljudske odnose razgovarali smo sa socijalnom pedagoginjom Dijanom Lukačić. S obzirom na to da su stereotipi i predrasude sveprisutna pojava te utječu na sve nas, važno ih je prepoznati. Trebamo biti svjesni da su djeca kao spužve te da sve što od najranije dobi vide i čuju u obitelji, kasnije u školi te u svojoj zajednici i u medijima, utječe na njihovo ponašanje, stavove i svjetonazore. Tako upijaju i stereotipe kojima su okružena – navodi socijalna pedagoginja.
Odgojem za ravnopravnost
Većina učenika prepoznaje prisutnost stereotipa i predrasuda u svojem okruženju. Da je među mladima rašireno stereotipno poimanje djevojčica i dječaka navodi 45 % učenika, 37 % primjećuje da među mladima postoji isključivanje na temelju određenih karakteristika, a 40 % svjedoči da djevojčice i dječaci sami sebe svrstavaju u stereotipne okvire. Učenici smatraju (67 %) da bi tijekom redovitog obrazovanja trebalo više govoriti o ravnopravnosti među spolovima i poštivanju razlika. Važno je kod djece i mladih razvijati kritičko mišljenje koje omogućuje prepoznavanje predrasuda, kao i njihove sposobnosti da se suprotstave tim predrasudama, zatim učiti ih razumijevanju i poštivanju različitosti, razvijati toleranciju i empatiju, odnosno uživljavanje u tuđu situaciju kako bi ih se potaknulo da zamisle i dožive emocije koje doživljavaju oni koji su meta predrasuda – potvrđuje socijalna pedagoginja Dijana Lukačić. Time bismo bili na dobrom putu da ostavimo predrasude iza nas.
Sara Višak, 7.a