Katja i Iva upućene na nacionalno natjecanje Europa u školi

Učenice 2.a razreda Katja Šimić i Iva Kljaić na županijskom natjecanju Europa u školi postigle su uspjeh i nalaze se među 27 djece od 1. do 8. razreda čiji su literarni radovi upućeni na nacionalno natjecanje. Uz Ivu i Katju na natjecanje je bio poslan i literarni rad Ane Zainul Kurcinak. Natjecanje se ove godine provodi pod motom Digital EU – and YOU?!  Učenice su pisale sastavke na temu Moj prijatelj robot.

S nestrpljenjem očekujemo rezultate nacionalnog natjecanja.

            Jednom, ne tako davno, djevojčica Ada doselila se u grad Stanograd. Tamo nije imala prijatelje. Bila je tužna. Odlučila je sama napraviti prijatelja.

            Izumila je jednog čudnovatog robota. Radila je na nacrtima mjesec dana. Vrijedno je sakupljala dijelove. Nacrt je bio vezan za životinje. Radila ga je od metala i raznih tkanina. Ada je radila na dizajnu leoparda i tigra. Robot se zvao Leotig. Kada ga je napravila, nažalost, iz njega je iscurila nafta, kao da se pomokrio, i to na bijeli tepih.                  

          To joj se nije svidjelo. Shvatila je da robot mora raditi uz pomoć sunčeve energije. Tako je Ada u njega ugradila nekoliko solarnih ploča i zato su do kraja života ostali zajedno.

Katja Šimić, 2.a

            Jednog sam se jutra probudila i ispred kreveta vidjela veliku kutiju. Brzo sam ustala. Pažljivo sam je razgledala. Iz nje je izletio robot!                                           

            To je bila djevojčica. Nazvala sam je Maša. Imala je glavu od potrganog malog računala, tijelo od perilice rublja i noge od limenih cijevi. Pokretala se na kotačima. Uz nju je došao i upravljač. Otišle smo van. S njom sam se loptala i igrala sve dok nisam prejako ispucala loptu i pogodila je. Maša je prestala raditi.  Otrčala sam k susjedu Ivi. On je bio majstor i znao je sve o robotima. Rekao mi je da joj je ispala matica.

Stavili smo novu maticu i Maša se probudila. Zahvalila sam susjedu. Maša i ja ponovno smo se igrale, ali sam ovaj put bila pažljivija.

  Iva Kljaić, 2.a

           Jednoga dana htjela sam saznati kako bi svijet izgledao u budućnosti. Otišla sam u trgovinu i kupila malo metala. Uzela sam žice i sama napravila stroj za putovanje u budućnost.

            Vidjela sam svakakve sprave i robote. Poželjela sam imati jednoga, ali u budućnosti se više nije plaćalo kunama već dijamantima. Bila sam razočarana, ali do mene je došao najposebniji robot. Bio je velika srca i mogao se pretvoriti u životinju koju god sam htjela. Kad sam bila tužna, on je uvijek bio tu da me razveseli. Zvao se Riki. Riki je bio savršen. Na kraju mu je pregorjela baterija. Brzo sam odjurila po novu bateriju, ali bilo je prekasno. Bila sam baš tužna.

            No, sljedećeg me dana dočekao pored kreveta s doručkom. Bila sam zbunjena. Saznala sam da ga je samo trebalo napuniti sunčevom energijom.  Bila sam presretna i opet smo se družili kao prije.

Ana Zainul Kurcinak, 2.a