Intervju s hrvatskom kuglačicom godine Valentinom Gal

Valentina Gal iz Koprivnice, majka našeg učenika Davida Mesarića, najbolja je kuglačica u Republici Hrvatskoj. Kako je tekao put do uspjeha i kako se postaje prvakinja u sportu koji se doživljava kao „muški sport“, saznajte u intervjuu s našom vrhunskom sportašicom.

Predstavite nam kuglanje u osnovnim crtama.

Iako je ovo ekipni sport, svaki igrač igra protiv svojega protivnika koji su na stazama jedan do drugog. Na utakmici igra 6 igrača po ekipi. Cilj je kuglom srušiti što više čunjeva na stazi.

Koja su pravila igre?

Na utakmicama bacamo na 4 staze, na svakoj po 30 hitaca. Pritom,15 hitaca ide samo u pune, odnosno 15 puta u svih 9 čunjeva. Drugih 15 hitaca je s čišćenjem, odnosno puna postava od 9 čunjeva postavlja se tek kad se prethodna skroz očisti. Pobijedili se protivnika ukoliko imate više srušenih čunjeva na jednoj stazi. Naravno, postoje i kazne, odnosno kartoni za nepoštivanje pravila.

Koja je oprema potrebna za kuglanje?

Ukupno je 9 čunjeva, kugle su bez rupa. Kuglamo u kratkim tajicama, kratkim majicama i čistim tenisicama koje služe samo za kuglanje. Dečki imaju kratke hlačice, odnosno dresove.

Što je najvažnije znati u tom sportu?

Postoji određeni hod po stazi te određeni način bacanja kako bi se postigao što bolji učinak, tj. što veći broj srušenih čunjeva. Isto tako, bitna je dobra koncentracija. Ja to nazivam „prazna glava“ jer doslovno je najbolje da o ničem ne razmišljam, već samo kako ću odhodati do vrha staze i baciti kuglu da srušim svih 9 čunjeva. Naravno, treba i mirna ruka.

Kako dugo kuglate?

Kuglam 15-ak godina. Počela sam kuglati za drugoligaški klub Koprivnica, kasnije sam prešla u prvoligaški Admiral iz Zagreba. Već dvije sezone kuglam za riječku Mlaku, koja je najbolji ženski kuglački klub u Hrvatskoj.

Kako ste se počeli baviti ovim sportom, što vas je potaknulo na kuglanje?

Kuglati sam počela iz dosade, da upotpunim vrijeme. Na završnoj godini fakulteta više nisam imala predavanja, već sam samo izlazila na ispite. Kolegica koja je kuglala pozvala me u kuglanu na druženje s ekipom, a i da napravim nešto dobro za sebe jer i kuglanje je sport u kojem se fizički i psihički razvijate.

Jeste li se bavili još kojim sportom?

U osnovnoj školi sam trenirala rukomet i košarku. Sve mi je dobro išlo, ali sam odlaskom u srednju školu prekinula s treninzima. Na fakultetu mi je dobro došlo ponovno se početi baviti nekim sportom. U početku sam išla na kuglanje da popunim vrijeme, ali uvidjela sam da mi kuglanje ide, pa sam pojačala treninge. Trenerica me počela zvati na utakmice i bio je dobar osjećaj pobjeđivati. Naravno da je bilo i poraza, i to je dio sporta, treba naučiti i s time se nositi i uvijek čestitati protivniku ako je bio bolji.

Kako se postaje kuglač godine?

Uz jako puno treniranja, želju za uspjehom i, najviše od svega, ljubav prema sportu. Ovo nije sport poput nogometa u kojem se vrte milijuni. U Hrvatskoj se od kuglanja ne može živjeti. Svi koji se bavimo kuglanjem, u tom smo sportu najviše zbog ljubavi. Tu su i druženja, upoznavanje velikog broja ljudi, putovanja po Hrvatskoj i Europi. Kuglajući sam obišla Bosnu, Srbiju, Sloveniju, Austriju, Njemačku, Češku, Rumunjsku. Bilo bi tu još nekoliko država da nam korona nije malo pomrsila planove. Uvijek sam trenirala više od svojih klupskih kolegica. Kuglajući za drugu ligu često sad odrađivala duple treninge. Dok su kolegice odlazile sa staza i spremale se doma, ja sam kuglala. Isplatilo se toliko trenirati.

Kako ste se osjećali kada ste primili nagradu za najbolju kuglačicu Hrvatske u 2020. godini?

Bila sam više puta najbolja u različitim disciplinama, ali kuglač godine objedinjuje sve te rezultate u toku jedne sezone. Doslovno sam pokupila zlato u svim disciplinama. Moram priznati, u tim trenucima nisam razmišljala o osvajanju titule „kuglačica godine“, išla sam jedno po jedno, trenirala puno, nije bilo lako. Dok drugi sjede na terasama i piju kavu, ja se znojim u kuglani. Dok drugi odmaraju nakon posla, ja sam opet u kuglani. Nema uspjeha bez puno znojenja i treniranja. Ali nisam sama u tome. Uvijek je uz mene moja obitelj koja me podržava i pomaže. Bez njih ne bih mogla. Sin David je moj najvjerniji i najglasniji navijač.

Primili ste mnogo nagrada. Koje su Vam najdraže te ih posebno pamtite?

Prva ozbiljna nagrada koju sam primila bila je 2016. za pojedinačnu prvakinju Hrvatske. Tada sam još bila nepoznata u toj vrhunskoj kuglačkoj eliti Hrvatske. Iznenadila sam i njih, ali i sebe. Imala sam odličnog trenera koji je vjerovao da mogu bolje i više od samo prosječne kuglačice i tjerao me na treniranje i razmišljanje što radim na stazi. Nakon toga su mi se počela otvarati vrata prema višoj razini kuglanja. Uslijedio je poziv za kuglanje u reprezentaciji Hrvatske. Ponovno sam bila pojedinačna prvakinja Hrvatske 2019., ali tada to više nije bilo takvo iznenađenje.

Do koje Vam je pobjede bilo najteže doći?

Bio je to Svjetski kup koji smo igrale u Njemačkoj u listopadu 2019. To mi je bila prva sezona u klubu Mlaka i morala sam se itekako dokazivati jer je to najbolja ženska ekipa u Hrvatskoj. Nije smjelo biti kikseva, samo vrhunsko kuglanje. I uspjela sam. U jednome tjednu smo kuglale tri puta. U finalu smo pobijedile višegodišnje prvakinje Svjetskog kupa Bamberg iz Njemačke, za koji inače kugla naša Ines Maričić koja ujedno drži svjetski ženski rekord u kuglanju. Moram priznati, pripreme za dolazak na jedno takvo natjecanje bile su izrazito teške. Puno sam trenirala u kuglani, ali i biciklirala, trčala, vježbala kod kuće u dnevnom boravku. Nije dovoljno samo trenirati na kuglani, bitna je i fizička sprema. Možda naše utakmice nisu toliko fizički zahtjevne kao primjerice rukometna utakmica, ali je psihički puno zahtjevnije. A da bi psihički mogli biti spremni, morate i fizički biti spremni. Ipak, treba na utakmici 120 puta baciti kuglu koja je teška skoro 3 kg. Tada sam prvi put dokazala da mogu biti odlična i na međunarodnom natjecanju.

Koje vam je natjecanje ostalo u posebnom sjećanju i zbog čega?

Svjetsko prvenstvo u Češkoj 2019. na kojem sam kuglala kao članica reprezentacije te smo osvojile svjetsko zlato. To je vrh vrhova koje jedan kuglač može osvojiti. Kao i u svakom sportu, tako i u kuglanju u reprezentaciju dolaze samo najbolji. I jedna mala Hrvatska je u ženskom kuglanju najbolja. Tada smo i od Hrvatskog olimpijskog odbora dobile nagradu za najuspješniju hrvatsku žensku ekipu u 2019. Dodjela te nagrade bila je u izravnom televizijskom prijenosu, bila sam u istoj dvorani sa Sandrom Perković, braćom Sinković,… Poseban osjećaj.

O Vašim uspjesima i rezultatima često možemo čitati u medijima. Jednom ste rekli da ste puno puta htjeli odustati od kuglanja. Što vas je motiviralo da ipak ne odustanete i nastavite sa sportom u kojem ste izvrsni?

Dogode se životne situacije na koje ne možete utjecati, ali koje jako utječu na vas i vaše psihičko stanje. U jednom težem razdoblju nisam mogla prazne glave stati na stazu. S raznim brigama i problemima nisam mogla dati svoj maksimum na stazi. U tim sam trenucima razmišljala o prekidu kuglanja. Ali nekako, uz snagu moje volje i želju za uspjehom, ali najviše od svega, uz podršku meni najdražih ljudi, uspjela sam prebroditi te teške situacije. Mogla bih reći da sam čak i jača nakon svega. Dok pogledam policu s peharima, medaljama i priznanjima, ne dam se sa staze. A onda se dogodila korona, došle kojekakve zabrane, pa tako i zabrana treniranja. Kad sam napokon dočekala da nas puste trenirati i odigravati utakmice uz poštivanje epidemioloških mjera, obećala sam sama sebi da bez obzira što se dogodi, nikada više neću izjaviti da odustajem od kuglanja.

Kuglanje se u našoj sredini percipira prvenstveno kao muški sport. Jeste li se osobno susreli s tom predrasudom?

Nisam doživjela diskriminaciju po pitanju spola u kuglanju. Ali ima više muških kolega u kuglanju nego žena. Prije bih to povezala s činjenicom da muškarci ipak imaju više vremena za treniranje nego žene. Žena je uvijek nekako više vezana za kuću, obiteljske i poslovne obaveze.

Kako izgledaju treninzi kuglanja?

Moj trening kuglanja izgleda otprilike ovako: po dolasku na kuglanu prvo ide zagrijavanje, dakle standardne vježbe istezanja i zagrijavanja. Bitno je dobro se zagrijati kako bismo umanjili mogućnosti bilo kakvih ozljeda. Nakon toga ide kuglanje na stazama. Prvi dio treninga je brzo bacanje, dakle uz minimalnu koncentraciju prije negoli bacim kuglu. U pravilu imamo 12 minuta za baciti 30 kugli na jednoj stazi. Ja pokušavam tih 30 kugli baciti čak i u manje od 10 minuta. Na taj način se pokušavam istrenirati da uz minimalnu koncentraciju budem što preciznija. Drugi dio treninga kuglam uz koncentraciju. Nema kuglanja na rezultat na treningu, samo treniranje. Tek kad sam dobro utrenirana, dozvolim si poneki trening na rezultat. Nakon odrađenog treninga idu vježbe istezanja.

Koje su vještine potrebne za kuglanje?

Za početak morate voljeti taj sport. Sve ostalo može se naučiti i istrenirati. Kuglati možete doslovno do kraja života. Uvijek postoje niže lige koje kuglaju, za one koji žele otići na utakmicu više radi druženja. Vrhunsko kuglanje zahtijeva fizičku spremu. Morate se fizički pripremiti da biste mogli baciti kuglu barem 150 puta, dakle malo više nego što je potrebno na pravoj utakmici. Treba naučiti „isprazniti glavu“, tj. sve brige i probleme ostaviti ispred vrata kuglane. Taj je dio najčešće i najteži, i zapravo, najčešći razlog prekida kuglanja. Teško se koncentrirati na ispravno kuglanje ako vam je glava puna svega i svačega. Prije svake utakmice trener nam ponavlja: koncentracija, koncentracija, koncentracija.

Koliko vremena odvajate za kuglanje?

Tjedno imam tri treninga u trajanju od sat i pol. Subotom je utakmica. Idemo po cijeloj Hrvatskoj, na istoku do Osijeka, na jugu do Splita, na zapadu do Poreča. Prije početka sezone kuglanja i utakmica, potrebno je dobro se fizički pripremiti, tako da su fizičke pripreme u vrijeme kad se odigravaju utakmice zapravo minimalne, ali i tada ih mora biti. Kad su pripreme za neka jača natjecanja, kao što su međunarodna, ili neka pojedinačna, kad postoji mogućnost kuglanja dva puta u jednome danu, onda su i treninzi malo dulji i zahtjevniji. Kad treniramo za nastup za reprezentaciju, tada imamo treninge i po dva puta tijekom dana. Zahtjevno, ali učinkovito.

Kako ste se osjećali i trenirali u epidemiji korona-virusa?

Kad je došla korona, u prvom je valu bilo zabranjeno treniranje. Užasan period u mom životu. Volim kuglanje i naviknuta sam odlaziti na treninge i utakmice. Subote su mi uvijek rezervirane za kuglanje. Falilo mi je kuglanje. S popuštanjem mjera dozvolili su treniranje samo onima koji se natječu na najvišem rangu natjecanja. Bila sam sretna što kuglam na najvišem rangu, pa smijem trenirati. Kadli dođem na kuglanu, a kuglana prazna, nešto na što nisam navikla. Bilo je grozno tako nešto vidjeti. Bilo je treninga kada sam bila doslovno sama na kuglani. Jako neugodan osjećaj. Povremeno su dozvolili utakmice i treniranje uz poštivanje mjera.

Kako bavljenje sportom djeluje na Vas?

Lijepo je biti član neke ekipe, prvenstveno zbog upoznavanja novih ljudi, učenja kako funkcionirati u nepoznatoj okolini, u grupi različitih ljudi, prilagođavati se. A onda su počeli stizati rezultati. Raste samopouzdanje, jača vjera u sebe. To svakako izgrađuje osobu u potpunom smislu. Potrebno je puno rada i odricanja da bi se došlo do veće razine. Kad imate ciljeve, radite na tome da ih ostvarite. Ako usput dođu još neke dodatne nagrade, samopouzdanje još više raste. Kuglanje mi je obogatilo život.

Bavite li se još kojom aktivnošću uz kuglanje?

Položila sam ispite za suca na kuglačkim utakmicama, tako da dok nisam na svojoj utakmici, mogu suditi na drugim utakmicama. Planiram završiti školovanje za kuglačkog trenera, nadam se u skorije vrijeme.

Biste li preporučili kuglanje drugima?

Preporučila bih svakom djetetu bavljenje sportom jer tako izgrađujete samopouzdanje, naučite komunicirati s drugom djecom, s odraslima. Bavljenje sportom pozitivno utječe na cjelokupni organizam. Kuglanje je sport koji kod nas, kao i većini zemalja, nije toliko zastupljen. Oko njega se ne vrte velika financijska sredstava. Osoba mora biti vođena isključivo ljubavlju prema tom sportu. Ali i u kuglanju se mogu ostvarivati iznimni rezultati, ne samo na razini države, već i na svjetskoj sceni. U Koprivnici postoji škola kuglanja. Uvijek se možete dogovoriti s trenericom da dođete pogledati i dogovoriti za treninge ukoliko se dijete na to odluči.

Što biste poručili kuglačima svih uzrasta?

Moja poruka, ne samo kuglačima već i svim sportašima, je da vjeruju u sebe, neka uporno treniraju i uspjeh će sigurno doći. Samo je nebo granica.

Marija Petrović i Gala Knežević, 5.a

Novinarska grupa