Učitelji naše škole izabrali su učiteljicu Dubravku Bijelić za najbolju učiteljicu OŠ „Đuro Ester“ u protekloj školskoj godini. Povodom Svjetskog dana učitelja primila je nagradu Grada Koprivnice za najučiteljicu. Na svečanom primanju u Galeriji Mijo Kovačić nagradu joj je uručio gradonačelnik gosp. Mišel Jakšić.
Učiteljica Dubravka Bijelić dugi niz godina radila je s učenicima u razrednoj nastavi i uspješno vodila Lutkarsko-dramsku grupu. Učenici su pod njezinim mentorstvom imali priliku nastupati na školskim priredbama i kulturnim događanjima, na radiju, sudjelovati na LiDraNu, na županijskoj i državnoj razini, sudjelovati u različitim projektima u Hrvatskoj i izvan granica Hrvatske, putovanjima, natjecanjima i natječajima. Otkrila nam je izazove s kojima se suočavala i radosti koje je dijelila s učenicima tijekom svog rada u školi.
Kako dugo ste radili kao učiteljica u školi i s kojim ste se izazovi rada susreli na samome početku rada s učenicima?
U školi sam kao učiteljica radila 40 godina 2 mjeseca i 23 dana (tako piše u rješenju za mirovinu) iako se meni ne čini da je toliko vremena prošlo.
Pokušajte usporediti svoju prvu generaciju i zadnju generaciju učenika.
Izazov na samome početku je bio rad u Područnoj školi Donja Velika u kombiniranom razrednom odjelu 1. i 2. razreda, a kasnije 3. i 4. Za takvu vrstu nastave studente se na fakultetu i nije previše pripremalo. Tu mi je puno pomogla moja mama – učiteljica.
Također je bilo izazovno i putovati autobusom u 6 ujutro, vraćati se u 15 sati, a bile su radne i subote.
Seoska djeca su pješačila do škole iz okolnih sela. Ponekad nisu napisala zadaću jer su morala pomagati roditeljima u poljoprivrednim poslovima. Nije bilo kompjutera, samo kreda, ploča i kreativnost učiteljice u postojećim uvjetima.
Često smo imali terensku nastavu jer smo odlazili u šumu, na livadu, na potok (u potoku je bilo i rakova), a u zimi smo se sanjkali na plastičnim vrećama napunjenim slamom (brže jure nego sanjke – isprobala sam). Učenici su domaće životinje i radove u vrtu ili na polju bolje poznavali od mene.
To je bio početak, pa je nemoguće uspoređivati sa zadnjom generacijom učenika. Promijenilo se puno toga, postalo je moderno, ali uspostaviti dobar odnos učenika i učiteljice je zahtjevno i sad i prije.
Da možete vratiti vrijeme, biste li opet odabrali ovaj učiteljski poziv ili neko drugo zanimanje?
Da mogu vratiti vrijeme ponovno bih odabrala biti učiteljica.
Izdvojite tri najbolja događaja koja su obilježila Vašu učiteljsku karijeru.
Tri najbolja događaja koja su obilježila moju učiteljsku karijeru teško je izdvojiti. Cijela karijera je uspjeh jer sam stvarno voljela biti učiteljica. Mislim da je to najkreativniji i najljepši posao na svijetu. Otvoriš vrata učionice i pozdrave te mali ljudi, a ti čitaš njihove izraze lica i odmah znaš što misle, jesu li pospani, jesu li zaboravili zadaću, jesu li se naljutili, jesu li tužni, jesu li bolesni.
Kojih se događaja ili uspjeha vezanih uz školu rado sjećate?
Rado se sjećam uspjeha na različitim natjecanjima, sudjelovanja na školskim priredbama, odlazaka u kazalište, na terensku nastavu, školu u prirodi, ali i svakodnevnih malih pobjeda na nastavi kad se svladao neki dio sadržaja.
Možete li se sjetite nekih smiješnih situacija koje su se dogodile u razredu?
Smiješnih situacija je često bilo, a ponekad smo ih sami stvorili pričajući šale i viceva. Nasmijali bismo se učeničkim biserima. Bilo je „ptica odlazica“ umjesto selica, „krajevnica“ umjesto krajnih točaka dužine, „točkastih“ rečenica umjesto izjavnih… Žao mi je što nisam sve bisere zapisala.
S kakvim ste se izazovima i problemima nosili u radu sa zadnjim generacijama učenika?
Zadnju generaciju je obilježila korona i online nastava, ali smo i to nekako prebrodili.
Što biste poručili mladim učiteljicama i učiteljima?
Poruka za mlade učiteljice i učitelje je da shvate kako ovo nije posao već poziv i ako nemaju dovoljno ljubavi za njega, neće biti uspješni. Učitelj si i kad zatvoriš vrata škole pa razmišljaš o učenicima, njihovim postupcima, situacijama na nastavi ili odmoru, a ponekad ti se uvuku i u snove.
Jeste li očekivali nagradu za najbolju učiteljicu i što Vam ona znači?
Nagrada za najbolju učiteljicu me iznenadila jer je stigla kad sam već bila u mirovini. Drago mi je što su kolegice i kolege u kolektivu prepoznali moje aktivnosti tijekom prošle školske godine, a to puno znači.
Pitanja sastavile:
Eva Krajina i Maša Kresojević, 5.a
(bivše učenice učiteljice Dubravke i sada članice Novinarske grupe)