Oblak nije uvijek zelen

Je li digitalna tehnologija bezopasna za okoliš i pravi put prema zelenijem svijetu?

Ekološke posljedice digitalnog zagađenja

Korištenje digitalne tehnologije i interneta često se povezuje s ekološki prihvatljivim aktivnostima. Smanjenje potrošnje papira, videokonferencije koje smanjuju broj letova, primjeri su kako digitalizacija pomaže u zaštiti okoliša. Međutim, jesmo li svjesni da je digitalna industrija postala zabrinjavajući svjetski potrošač energije i proizvođač stakleničkih plinova?

Tko je zagađivač?

Ekološki otisak označava mjeru ljudskog utjecaja na prirodne resurse planeta na kojem živimo. Terminom ugljični otisak opisuju se ukupne emisije stakleničkih plinova koje proizvodi pojedinac ili skupina ljudi.

Staklenički plinovi prirodno su prisutni u atmosferi. U prvome redu to su flourirani plinovi, ugljikov dioksid, metan, dušikov oksid. Ljudska aktivnost izaziva njihovu prekomjernu emisiju, a oslobađaju se prilikom proizvodnje i potrošnje roba i usluga.

„CO2 – ugljikov (IV) oksid ili ugljikov dioksid je plin teži od zraka 1,5 puta, ne podržava gorenje, otapa se u vodi, a nastaje, između ostalog, izgaranjem fosilnih goriva. U atmosferi ga je 0,04 %, a djeluje poput stakla u staklenicima – propušta Sunčevu energiju do površine Zemlje, a onemogućava vraćanje energije u atmosferu. Bez omotača od stakleničkih plinova površina Zemlje bila bi oko 30°C hladnija i nepovoljna za život. No, zbog pojačane proizvodnje CO2 usred ljudske aktivnosti, pojačava se učinak staklenika. U proteklih 100 godina globalna temperatura porasla je u prosjeku 0,4 – 0,8°C“, objasnila nam je nastavnica kemije i biologije Ana-Marija Gončar.

Ekološki otisak ugljikovog dioksida iznimno je velik i predstavlja jednu od većih opasnosti za Zemlju. Europska agencija za okoliš (EEA) 2019. g. objavila je podatak da CO2 zauzima 80 % ukupne emisije stakleničkih plinova.

Kako naš digitalni život oterećuje okoliš

Emisiju CO2 najčešće povezujemo s fosilnim gorivima, no manje je poznato kako svakim klikom na internetu ili e-mailom za sobom ostavljamo ugljični otisak koji šteti okolišu.

Prema podacima međunarodne organizacije Let`s Do It World i Francuskog instituta za održivi razvoj (ISIT), internet i njegovi prateći sustavi svake godine proizvode više od 900 milijuna tona CO2. Sa stranica Europske investicijske banke saznajemo da je digitalni sektor odgovoran za 3,7 % globalnih emisija stakleničkih plinova, što je jednako cjelokupnom zračnom prometu u svijetu.

Procjenjuje se da će internetska mreža do 2030. g. trošiti 20 % ukupne svjetske energije. Potrošnja energije u digitalnom sektoru povezana je s proizvodnjom i upotrebom uređaja te prometom i pohranom podataka. Digitalni otpad (nepotrebna e-pošta, datoteke, aplikacije, fotografije, videozapisi itd.) gomila se, troši energiju i stvara digitalno zagađenje.

Situacija na terenu – što čine učenici i učitelji

Kako bismo utvrdili u kojoj su mjeri učenici i učitelji naše škole svjesni da njihove virtualne aktivnosti doprinose emisiji CO2, proveli smo ispitivanje u kojem je sudjelovalo 78 učenika 7. i 8. razreda te 18 učitelja.

Pokazalo se da učitelji mijenjaju mobitel u roku 3 do 5 godina, dok većina učenika to čini svake druge godine. Prema podacima iz spomenutih izvora, faza proizvodnje pametnog telefona predstavlja 90 % potrošnje energije u odnosu na njegov vijek trajanja, stoga što češće dobivamo novi, to je skuplji za okoliš. Elektronički uređaji sastoje se od tisuća komponenti, rijetkih metala i elemenata. Rudnici se često nalaze u zemljama niskih ekoloških i društvenih standarda, pa se naša utrka za povezanošću, uz sve veće emisije stakleničkih plinova, često pretvara u krčenje šuma i onečišćenje zemlje i vode.

Učitelji primaju i šalju do 5 e-pošti dnevno, a u 61 % slučajeva brišu staru e-poštu. Učenici rjeđe primaju i šalju, ali i rjeđe brišu e-poštu. Procjenjuje se da svaki pojedini e-mail emitira najmanje 4 g CO2.

Većina učenika provede 3 – 4 sata dnevno igrajući online igre ili stvarajući/gledajući videozapise. Izvori navode kako reproduciranje videozapisa predstavlja više od 60 % podatkovnog prometa i odgovorno je za 80 % njegovog rasta. Gledanje 10-minutnog videa na mreži jednako je slanju e-pošte 5 sati bez prestanka. Učenici i učitelji koriste platforme za streaming najčešće u HD kvaliteti, što troši mnogo više energije.

Uređaji su im uglavnom podešeni na automatsko preuzimanje datoteka, a većina briše nepotrebne sadržaje tek kada počnu slabije raditi („biti spori“). Sigurnosne kopije datoteka učitelji većinom čuvaju u oblaku. Upravo su podatkovni centri jedni od najvećih potrošača energije u digitalnoj industriji.

Kako smanjiti ugljični otisak?

Ispitivanjem je potvrđena pretpostavka da većina učenika i učitelja nije bila svjesna povezanosti korištenja interneta s emisijom CO2. Prisutna je percepcija da je za ugljično zagađenje najviše zaslužan zrakoplovni promet, a tek neznatno digitalna industrija.

Ispitanici su naveli prijedloge kako bi mogli smanjiti ugljični otisak na osobnoj razini. Predlažu redovito čišćenje digitalnih uređaja, brisanje nepotrebnih datoteka i aplikacija, isključivanje mobitela s punjača kad se napuni, produljenje vijeka trajanja svojeg mobitela, pravilno odlaganje digitalnih uređaja. Smatraju da trebamo mijenjati digitalne navike, ne koristiti mrežu rasipnički.

Učenici i učitelji slažu se da je digitalno zagađenje tema o kojoj moramo govoriti i podučavati ne samo mlade već sve generacije. Smatraju da trebamo pokušati smanjiti ugljično zagađenje radi kvalitetnijeg života na Zemlji, kako je rekao Ross Perot: „Ekolog nije čovjek koji kaže da je rijeka prljava. Ekolog je čovjek koji čisti rijeku.“

SAVJETI ZA SMANJENJE DIGITALNOG ZAGAĐENJA

• uvedite digitalni detoks (vrijeme bez korištenja digitalnih uređaja)
• isključite računalo i wi-fi kada ne koristite
• otkažite pretplatu na komercijalne obavijesti e-poštom
• onemogućite automatsko spremanje datoteka
• isključite kamere tijekom videokonferencija
• podesite računalo na stanje mirovanja u vrijeme neaktivnosti
• šaljite poveznice umjesto velikih privitaka
• izbjegavajte gledanje filmova u HD-u
• velike datoteke spremite na vanjske tvrde diskove, umjesto u oblak
• pridružite se Danu digitalnog čišćenja

Međunarodni dan digitalnog čišćenja

Međunarodni dan digitalnog čišćenja (Digital Cleanup Day) godišnji je događaj pokrenut 2019. g. s ciljem podizanja globalne svijesti o utjecaju digitalne industrije na okoliš. Obilježava se treće subote u ožujku sa svrhom smanjenja digitalnog smeća. Prvo izdanje doživjelo je veliki uspjeh uz sudjelovanje institucija i građana, prikupljanje tona digitalnih podataka i elektroničke opreme za recikliranje te se nakon toga proširilo po svijetu.

Na službenoj web stranici programa https://www.digitalcleanupday.org/ moguće je prijaviti veličinu obrisanog digitalnog otpada te dobiti nagradu.

Ovogodišnji Dan digitalnog čišćenja održat će se 16. ožujka 2024.

Poticaj je to za aktivno uključenje u čišćenje svojih uređaja i spremišta u oblaku od nepotrebnih datoteka i sigurnosnih kopija. Time štedimo ogromnu količinu CO2 i energije, poboljšavamo učinkovitost, produljujemo vijek trajanja naših uređaja, stvaramo dobre digitalne navike.

Marija Petrović, 8.a

Novinarski rad sudjelovao je na državnoj Smotri LiDraNo 2024.