Kako nagovoriti vilu da iskuje svilu

Bila je ponoć. Mjesec mlađak počeo je fazu jakog sijanja. Tako jakog da vas od njega može zaboljeti glava. (Pogotovo ako intenzivno zurite u njega 5 minuta bez treptanja. Ne isprobavajte kod kuće, ja jesam, samo zato što imam previše slobodnog vremena.)

Dojavljeno mi je da se u velikome štaglju sprema okupljanje vila i svilenih buba radi tajnog saveza. Sastanci se u zadnjih nekoliko godina odvijaju kad je vani mjesec mlađak. Ljudi od davnina očekuju čarobna bića kada je pun mjesec, pa ih tada i ulove. Stoga u današnje vrijeme pun mjesec izbjegava većina. Gotovo svi. Svi osim vukodlaka. Oni su momentalno zaostali, misle da se van može samo za punog mjeseca jer „tradicija se mora poštovati”. Psi ih žale, naime, vukodlaci su niži oblik života – poluljudi. Iz normalne psolike zvijeri za punog se mjeseca pretvaraju u dvonoge luđake.

S druge strane, vile nisu nimalo slične ljudima. Ni one vile na farmi za prikupljanje sijena, niti one o kojima su vam pričali bajke. Ako slučajno niste čuli za vile i čitate ovu priču, to je savršeno! Moći ćete bez sumnje progutati 100 % točne i provjerene informacije iz 100 % točnog i provjerenog izvora. Ako ste pak čuli za vile, sve to možete zaboraviti! Lagali su vam! Dobro, možda nisu baš sve… Istina je, doduše, da vile ispunjavaju želje. Ali samo ako im najprije učinite uslugu, a to je teže no što zvuči. Sigurno su vam pričali kako su sve vile malene, šljokičaste i imaju haljinice. Vile su zapravo jako slične, čak identične onima s farme. Glavna razlika između víla i vȉla je ta da vȉle imaju oči na zupcima, a na mjestu gdje se metal spaja s drvetom su im usta. Imaju i tanke, savitljive udove koje mogu stisnuti uz tijelo, a kada to naprave, često se naslone na štalu, baš kao da ih je tamo ostavio vrtlar.

Želim li razotkriti tajnu vilinskog i bubinskog saveza, znao sam da moram biti na ovome mjestu baš u ponoćno vrijeme mjeseca mlađaka. Dok sam čekao da se na tajnome sastanku pojave prvi izaslanici, koji bi bili spremni za intervju s proslavljenim novinarom, u moždanim mi se vijugama slagala  ekskluzivna vijest za sutrašnju objavu.

INFORMACIJA DANA MOGLA BI SPASITI VAŠE OVCE, I NOVCE KOJE TROŠITE NA OVCE: Vȉle se hrane sijenom i ovcama. Ako na imanju imate ovce i primjećujete da jedu jako puno sijena, to je signal da bi ovdje mogle biti prisutne vȉle. Ako vam te iste “pohlepne” ovce nestaju bez traga, nemojte odmah okriviti vuka, nego počnite zaključavati šupu za alat. Kad ustanovite da su vȉle problem, posolite svoje ovce. (Tako postupite tek kada ste sigurni da su u pitanju vȉle, jer si inače činite medvjeđu uslugu i samo radite ukusniji obrok grabežljivcima.) Vȉle mrze sol. Zapinje im na zupcima i „hrđaju” od nje. Možemo pretpostaviti da je to hrđanje, zato što tako izgleda, a svi znamo da su stvari uvijek onakve kakvima se čine.

Uto se začuje šuškanje iz dubine panja. Sad kada smo ustanovili o kakvim je vilama riječ, prijeđimo na posao. Zašto bi vile kovale svilu?! To će nam otkriti istaknuti predstavnik svilenih buba, Svilena Buba Broj 1.

– Oprostite, ali moje je ime Svilena Buba Broj 369. – oglasi se piskutavi glas. – Dolazim iz vladarske obitelji čija je titula stotinama godina bila Broj 1, te su svi koji bi došli na prijestolje bili preimenovani u to ime. Međutim, moji su roditelji odlučili zakomplicirati život građanima Svilograda i svakoj bubi dati novi broj. Čak je i zakonom određeno da oni koji pogrešno izgovore moje ime budu sravnani sa zemljom.

– Oh, – nervozno se nasmijem – razumijem, ali možete li nam sada objasniti kako ćete nagovoriti vile da iskuju svilu, i zašto?

Svilena Buba Broj 369 ljutito me pogleda.

 – Aha, sigurno mislite da vam mala buba ne može ništa! Ali stotine buba zajedno dignu panj i s lakoćom vas mogu zgnječiti! – glas se odjednom promijenio.

Pogledam na sat i prekinem daljnji govor o ravnanju bića sa zemljom.

– Da, to je sjajno… Nažalost, imamo mjesta za još samo 19 kartica teksta.

– 19 i 2/3! – Buba mi upadne u riječ.

Zakolutam očima.

– Da, 19 i 2/3. I još nešto sitno. Samo sam zaokružio. – odvratim.

– Nama bubama nema premca u matematici. Naprosto smo izvrsne matematičarke! Toliko nam je stalo do nje da sve bube koje iz matematike dobiju ocjenu manju od 5 moraju biti sravnane sa zemljom!

– Vau! Krasno. Neočekivano! – procijedim kroz zube – mene plaćaju samo za prve dvije kartice, pa ću im toliko i dati. Zato vas molim, objasnite nam kako i zašto nagovoriti vilu da iskuje svilu.

– Ah, naravno – započne Buba: – bilo je to davno kad su vile tek počele jesti ovce. No, pojavio se problem. Veliki problem. Počela im se gomilati vuna, pa nisu imale mjesta za svoja vilinska sjela i slične manifestacije. Strahovale su da bi im ljudi mogli ući u trag zbog vidljivosti bijelih gomila vune. Pokušale su je raznijeti po livadama, ali je svejedno bilo sumnjivo. Vunu su tako mogle skrivati samo za snježnih zima. Počela je opća panika i bojazan da će ih ljudi sve uloviti i koristiti za obrtanje sijena. A njima neće dati ni slamku za jelo! Od silnog su stresa počele treskati po vuni. Shvatile su da vuna treskanjem postaje sve tanja, pa su je se na taj način odlučile riješiti. Na kraju im je ostalo više svjetlosnih godina tanke vunene vrpce. Dobro, možda malčice pretjerujem, ali u svakom slučaju te je vrpce bilo puno! „To će biti lako za skriti“, pomislile su. No, nekoliko dana kasnije jedna je vila doletjela u panici.  

– Samo malo, kako to mislite „doletjela“? – začuđeno prekinem Bubu.

– Efektom poluge! Kako drugačije? Mogu li nastaviti s pričom? – obrecne se Svilena Buba Broj 369.

– Naravno. Ispričavam se…

Padne mi kamen sa srca. Već sam pomislio da će moj 100 % točan i provjeren novinski članak biti pun dezinformacija. Ta vile nemaju krila!

– Dakle, – nastavi Buba – jedna je vila doletjela u panici. Vidjela je ljude kako pletu koristeći tanku travu, pa se uplašila da bi ih mogli sve pohvatati i natjerati da danonoćno kuju svilu. Vile su se ponovno uspaničile, a od njihovog se vrzmanja počelo rušiti i staro sasušeno drveće. Nato su ispuzale ljutite bube, moji preci, i zaprijetile da je ravnanje drveća sa zemljom NJIHOV posao. Vile su im povjerile svoj problem, pa su im bube odlučile pomoći. Od tog trenutka bube su glumile da proizvode svilu, a vile su im zauzvrat obećale ispuniti bilo koju želju. Godinama kasnije svilene bube zamolile su vile da ih nauče kovati svilu. Bilo ih je sram novog imena što su im ga nadjenuli ljudi – “svilene bube” – a da, zapravo, uopće ne znaju proizvoditi svilu. Vile su im naposljetku ispunile i ovu želju te ih naučile kovati svilu. Čiča-miča, gotova priča.  

Svilena Buba Broj 369 se nakloni.

– Dobro, priznajem, nije ovo loša priča… Ali, NEMAMO ODGOVOR na najvažnija pitanja! KAKO i ZAŠTO nagovoriti vilu da iskuje svilu?!

Buba se nasmije na moje pitanje i odvrati:

– Cijenim vaš entuzijazam. Vidite, došlo je do problema, naravno. S vremenom su vile kovale sve manje svile. Sve je ostalo u našim rukama, to jest nožicama. A to nije fer!

Mjesec mlađak zasvijetli u punom sjaju kada se iz tame stvore prve vile.

– Kako misliš, nije fer? Pa vi ste, neuke bube, htjele naučiti kovati svilu! – poviču vile.

– Želite li reći da nas treba kazniti za znatiželju? – uvrijedi se Buba.

– Tako je. – odbruse vile.

– KAKO SE USUĐUJETE TAKO RAZGOVARATI SA MNOM! MOGU VAS SMJESTA SRAVNATI SA ZEMLJOM! – poviče Buba Broj 369 pa doda: – Ali neću to učiniti. Ta niste pogrešno izračunale zadatak iz matematike. Ipak, imam prijedlog za vas. Nudim vam jedinstvenu ponudu koju ne možete odbiti. Ako vi i vaša vilinska visočanstva opet preuzmete posao kovanja svile, rado ćemo za vas ravnati ovce sa zemljom, i to tako temeljito da će odmah postati mesni odresci.

Vile zavrte zupcima što su im stršale s glave, nakratko razmisle o ponudi i – slože se, velikom većinom.

Eto ga! Napokon smo dobili odgovor na pitanje kako nagovoriti vilu da iskuje svilu.

Samo joj ponudite mesne odreske! (Svakoga možete nagovoriti mesnim odreskom!)

Premda, neke su se vile malčice bunile, ali ništa strašno.

Srećom, bube su ponudile i odreske od sijena, za vile vegetarijanke.

E, to ih je sve pridobilo!

Maša Kresojević, 6.a

Literarni rad osvojio 1. nagradu na natječaju SFerice.