Draga Zemljo!

Bilo je to vrlo davno. Jedan je čovjek koračao planetom, a misli su mu uvijek bile crne i puste. Čovjek bez duše – neki bi rekli. Nemilosrdno je harao planetom, gazio i najsitnije mrave koji su samo željeli slobodu i spokoj. Bio je poput uragana, velik i grub. Godine su prolazile, stoljeća su se mijenjala, a on? On se nikada nije promijenio. I dalje je svima tjerao strah u kosti, režao je poput ljutitoga psa.

Stiglo je novo doba. Vremena su se mijenjala, ali on ne. Zemlja se mijenjala, ali on nije. Generacije i naravi su se mijenjale, ali on ne. Bio je i ostao crn poput oblaka, a ime mu je Tmina. Jednoga dana taj je čovjek postao agresivniji, nemilosrdniji, opasniji za čovječanstvo. Što li mu se dogodilo? Nije bio sretan. Nešto mu je nedostajalo, ali samo je on znao što. Zatim se odlučio na nešto neočekivano. Pokorit će Zemlju i svi će slušati samo njega. To je bio njegov plan. Ljudima će ukrasti njihov san i preokrenuti u svoju korist.

Zao je čovjek krenuo u pohod i svojom je zlobnošću rušio sve pred sobom. Šume, koje su bile da zelenije i ljepše ne mogu biti, srušene su do temelja. Livade, što ih je krasilo obmanjujuće cvijeće, sada su samo zgaženo tlo. Sunce više nije bilo tako sjajno i ono se od straha skrivalo iza oblaka koji su postajali sve tamniji i tmurniji. Svako mu je haranje Zemljom podizalo ego, toliko ga je uveseljavalo da je odlučio napraviti tvornicu zlobe. Tvornicu u kojoj bi samo vladala zloba, tvornicu u kojoj bi radili samo ljudi poput njega. Kada su građani primijetili njegovo ponašanje, nitko ga nije ni pokušavao zaustaviti. Naprotiv, mračan je lik sada dobio povorku zločinaca, baš poput njega. Neki su se bojali proturječiti mu dok su drugi uistinu željeli biti poput njega. I tako je nastala povorka koja je svuda širila svoju negativnu energiju. U tvornici zlobe stvari su išle glatko kao po špagi, a dim i kemikalije nerijetko se uzdizale u nebo. To se čovjeku sviđalo jer je znao da će mu to pomoći u njegovim zlobnim namjerama. Uskoro su na Zemlju počele padati kapi kiselih kiša, biljke su venule, a Zemlja…Zemlja je lagano izumirala, propadala. Činilo da joj nema spasa… Dok se na Zemlji, već gotovo razrušenoj, nije pojavio čovjek zvan Vedrina.

Bio je to jedan naizgled sićušan čovjek, ali nitko nije znao koliko je moćan zapravo bio. Njegov sjaj prštao je uokolo razrušenog planeta. Zemlja je to osjetila i vratila se nada u bolje sutra. Vedrina je bio prepun entuzijazma, nekog dobrog raspoloženja. Uvijek je pomagao prijateljima u nevolji, a Zemlja je oduvijek bila njegova prijateljica. Kako je bio hrabar, jednoga je dana prišao Tmini, stao pred njega i samo zurio kao da se vrijeme zaustavilo. Bezdušni je čovjek samo stajao, bio je zbunjen. Zar će njemu takav beznačajan patuljčić remetiti planove o pokoravanju Zemlje? To ne može biti, bilo bi to ispod njegove časti. Onda se Vedrina rasprsnuo u milijune komadića koji su poput snijega počeli nježno padati po cijeloj površini Zemlje. Odjednom su biljke magično ponovno procvale, životinje su se probudile iz svoje duge i jezive noćne more, oblaci su se razbistrili te je sve bilo poput sna, sna iz kojeg se nikada nitko ne želi probuditi. Ljudi nisu mogli vjerovati svojim očima, bilo je to nešto prekrasno.

Najednom, kao da su im se oči otvorile, a zapravo nisu spavali. Pogledali su svijet oko sebe. Sada je bio puno ljepši nego prije. U što su se to pretvorili? Zemlja je njihov dom, zemlja je dom svih bića, od leptira do slonova! Zemlja je velika, za sve ima prostora i najmanje što možemo učiniti za nju jest brinuti se o njoj i očuvati ju onakvom kakva jest. To je bio dan, dan kada su ljudi pobliže promotrili svijet oko sebe. Baš im se takav svijet svidio. Krenuli su čistiti ulice, svaku mrvicu smeća staviti ondje gdje pripada, i sve je ponovo zablistalo baš poput gospodina Vedrine. Od toga dana slavimo Zemlju, slavimo naš dom te ga čuvamo kao oko u glavi. Sigurno se sada pitate što je s gospodinom Tminom. Nažalost, on će zauvijek ostati mrzovoljan i zloban jer takvi se ljudi uvijek negdje mogu pronaći. Takvih će osoba uvijek biti, ali najmanje što možemo učiniti je potruditi se da dobrota pobijedi zlo. Zemlju, majku, koja nam je podarila dom i život koji živimo, možemo nagraditi čistoćom, zagrljajima toplim poput Sunca te svoja djela i dobar duh nastaviti širiti svijetom i nadolazećim generacijama. Naravno, moramo ju upozoriti i na strahote koje vrebaju u svakom kutku koje čine ljudi poput Tmine. Svojom snagom Tminu možemo pobijediti.

Čuvajmo Zemlju jer je ona moj i vaš dom!

Zemljo, shvaćaš li sada koliko nam doista značiš? Iako se nekad ne čini tako, mi te volimo svim svojim srcem i to ćemo dovijeka činiti. Ako ovom čestitkom još nisi shvatila svoju pravu vrijednost, vjeruj mi, ubrzo ćeš shvatiti. Kada se tebi nešto loše dogodi, tek onda shvaćamo koliko smo sebični i okrutni bili.

Zajedno možemo promijeniti svijet, zajedno možemo promijeniti tebe, Zemljo!

Želim da ti sretna zvijezda sjaji i da ti cvijeće posvuda cvjeta jer ti to zaslužuješ.

Tvoja ponosna stanovnica!

Saša Rumek, 8.d

Literarni rad predložen je za državno natjecanje Europa u školi 2022.