
Ja i moja škola
Smjestila se ova dama kraj srca moga grada. Ona nas hrani, uči i pazi kao da nam je mama. U njoj kroz znanje plove đaci, a ako zapnu, ulete učitelji, junaci. Tamo su smijeh, cika i vika znalci koji rade…
Smjestila se ova dama kraj srca moga grada. Ona nas hrani, uči i pazi kao da nam je mama. U njoj kroz znanje plove đaci, a ako zapnu, ulete učitelji, junaci. Tamo su smijeh, cika i vika znalci koji rade…
Vukovar je bio grad junački Uz njegovu pomoć svi smo sada slobodni Kao da je voda neprijatelje odnijela On je lijep grad u kojem mnogo ljudi ima Volim ga jer je u njemu sada mnogo života Ako te neko zamijeni…
Moj grad Moj grad je sva moja sreća I ljubav još veća U tom gradu sitnom Nalaze se i ljudi stvoreni nekome bitnom To je more mašte kroz koje plove djeca Moj grad su snovi kroz koje i ljubav plovi…
Grad slobodan, moj šetanje, smijanje, radovanje zauvijek moj najdraži grad Koprivnica Park miran, zelen bicikliranje, pričanje, zabavljanje svaki dan je drugačiji u Koprivnici Franka Kolar, 4.a Koprivnica draga, lijepa hodanje, druženje, igranje meni najmiliji grad ljubav Magda Puškarić, 4.a Koprivnica…
Proljeće je velika čarolija. Zasja sunce kao žuti maslačak. Šarene proljetnice proviruju iz trave kao male krtice iz zemlje. Lagani vjetrić se igra lišćem i grančicama. Park je zelen i u njemu se igraju djeca. Odasvud se čuje smijeh.…
Moja mama je kao zlatno sunce koje sja za našu obitelj. Ona je kao zadnja zraka sunca u tami. Kada dođe tuga, ona ju zaustavi. Kada dođe strah, mama ga prekine. Ona je kao vjetar u kosi koji ljubav po…
Snovi bez granica Lov na maštu Obitelj koja voli Bezbrižnost u igri Osjećaji u mom srcu Domovina bez rata Avantura života. 4.a zajednički rad Svijet možeš obići Lijepe događaje proživjeti Ostvarenje sna doživjeti Boje izabrati za šareni život Ogledaš…
Zašto? Zato! Zašto? Zato jer. Zašto? Zbog razloga. Kojeg? Tog. Ne želim pisati i točka. I zašto svejedno pišem? Za bezveze (mog mačka Tinkija totalno nisu oteli vanzemaljci i on totalno nije ris, a pogotovo ne ris kojem se vatrene…
Z autobusa smo poskakali kak vrapčeki z grane – baš pred staro belo hižo. Nutri v hiži visijo slike. Gledimo i ne verujemo; drevje je ljubičasto i žoto saki dedek ima boto, hižice so slamom pokrite, okoli cerkve se so…
Bilo je to vrlo davno. Jedan je čovjek koračao planetom, a misli su mu uvijek bile crne i puste. Čovjek bez duše – neki bi rekli. Nemilosrdno je harao planetom, gazio i najsitnije mrave koji su samo željeli slobodu i…