Čitanje je moja stvar, za to stvarno imam dar! U to se stvarno razumijem jer čitam kao da vodu pijem. Do četvrte godine čitala mi je mama, a od tada čitam sama. “Kronike iz Narnije” draga mi je knjiga,…
Po drumu, tajnovito, sama, pronalazim sreću i misli su moje mjesto bajkovito. Korak je svaki pozdrav laki noćnoj flori oko mene. Čudim se, kako ne pronalazi mir ovdje svatko? Uživam u gustoj noći dok mi drveće svijet otkriva. Zatvorenih očiju…
Srce mi se smije kada ga ugledam. Smiješi se dok čujem njegov glas. Kad me pogleda, srce poskoči i želi poći za njim. Ime njegovo šuška mi u snovima i škaklja moje srce škakljivo. Lara Divjak, 6.b Literarni rad sudjelovao…
– Ponavljam ovo već dvadeseti put! Kome? Zidu?! – dreči učiteljica objašnjavajući množenje dvoznamenkastih brojeva i doživljavajući, već treći danas, živčani slom. Uzrok je tome moj veseli, blagoglagoljiv razred. Ne zamaram se, dvoznamenkaste brojeve znam već i dijeliti. Ah, tek…
Uoči Božića ušoping centrima najveća je gužva. Jednako je i u centru preko puta Lorine zgrade. Naravno, i ona se pridružuje gužvi. Kod kuće ima mačka i psa, koji očekuju poklone. Razgledava dućan za ljubimce i odlučuje kupiti pseće i…
U veliki dvorac na brdu u Čarobnom Gradu doselio se čarobnjak koji je svakog dana vježbao čarobirati svojim čarobnim štapićem. Uvijek bi stvorio nešto iznenađujuće, snijeg usred lijepog sunčanog dana ili klokana usred grada, a svi su znali da ovo…
D kao dijete… D kao djed…. D kao dječja pjesma… Dječju pjesmu napisala bih sa srećom, veseljem, suzama i ponekad tugom. Riječi u njoj trebaju biti meke kao „dobar si“ i „volim te“. U dječjoj pjesmi uvijek se nađe mama,…
Bila jednom jedna jednostavna riječ – ljubav. Ljubav nikada nije odmarala jer je svugdje bila. Ljubav je prijateljica sreće. To su lijepe, mekane i lepršave riječi. Ali na svijetu ima i tuge i ljutnje i mržnje i bezobrazluka, a to…
Kad sam jučer nakon škole krenuo kući, naišao sam na neobičan automobil. Bio je svijetloplave boje. Na prednjem dijelu imao je rog jednoroga i šarene sirene na bočnim stranama. Na automobilu je pisalo: „Vozi me ako želiš doživjeti avanturu!“ Sutradan…
Bio je to jedan običan dan. Trajao je 24 sata. Svaki je sat trajao 60 minuta, a svaka minuta 60 sekundi. Međutim, prošao je brže. Ne! Prošao je sporije. Ili možda ipak brže… Nešto je bilo drugačije. Oni koje zanima…
Bila jednom jedna crvena čizmica. Ta je čizmica pripadala djevojčici Aleksandri. Aleksandra je stavila čizmicu u prozor jer te je noći trebao doći sveti Nikola. Mala crvena čizmica bila je jako uzbuđena i nestrpljiva jer je po prvi put dočekivala…
– Opet je vruće! Rastopit ću se. – žalila se mala zelena žaba sjedeći na lopoču i iznervirano krekećući. Dan je bio sunčan, baš „za kratke rukave”. Iako žabe ne nose majice, ni rukave, ni majice bez rukava, ni rukave…