Ja i moja škola

Smjestila se ova dama kraj srca moga grada.
Ona nas hrani, uči i pazi kao da nam je mama.

U njoj kroz znanje plove đaci,
a ako zapnu, ulete učitelji, junaci.

Tamo su smijeh, cika i vika
znalci koji rade stotine slika.

Iako nam često zadaća ne manjka,
draga mi je tamo minuta svaka.

Ana Zainul Kurcinak, 4.a

MOJ TRG

Moj trg zove se Trg kralja Tomislava.

Nalazi se blizu dječjeg vrtića i škole u Koprivnici.

U blizini njega je Podravka.

Ima puno zgrada, i visokih i niskih.

Kada vrtić završi, netko bi pomislio da se dogodilo svjetsko čudo, kolika je gužva.

Cesta spaja trg s drugim trgovima i ulicama, također i sa školom.

Moj trg ima igralište na kojem je svakog dana barem jedno dijete.

Izgleda kao malo selo s tri zgrade i igralištem u sredini.

Za mene je on kao konj na kojem jašem i otkrivam nova i skrovita mjesta.

Iako je moj trg malen, on mi je važan jer je moj dom i u njemu se osjećam kao u krilu mame.

Franka Kolar, 4.a

Moj zavičaj

Moj je zavičaj zelen kao žaba.

On ima jednu rijeku kao cestu dugu i široku.

Na jugu je omeđen Bilogorom,tvornicom finih vina.

Ljudi su ovdje radišni kao mravi i dobri kao kruh.

Nije zato ni čudo što je ovdje smještena Podravka,

kompanija s velikim crvenim srcem

koja hrani mnoga velika i mala usta.

Žuta jesen prepuna običajima.

Za Martinje mošt sladak kao med postaje vino žuto kao Sunce.

                                                                                         Katja Šimić, 4.a

                                        Moja škola

Moja škola smjestila se uz visoko drveće i šarene zgrade.

Ona je zelena poput mlade trave, a velika kao slon. Njezini su prozori poput zrcala. Iza škole nalazi se lijepo školsko igralište na kojem obožavam igrati graničar.

U mojoj školi se igra, zabavlja, dere, vrišti, upoznaju se veseli prijatelji i učitelji, svaki dan pjevamo kao ptice, u njoj se uči i radi.

U njoj se osjećam sretno i veselo, osjećam kao da je ona moj drugi dom.

U njoj su svi moji najdraži prijatelji, najdraži učitelji.

Kad nema nastave, nedostaje mi naša pametna knjižnica, glasno zvono, djeca koja trče po hodniku kao trkači, školske klupe i brbljanje s prijateljima.

Moja škola je dobra kao kruh i vesela poput sunca.

                Ema Varga, 4.a