Nekada je svijet bio puno ljepši. Ljudi su si međusobno pomagali, nisu varali jedni druge i bili su marljiviji. Puno su se više družili. Priroda nije bila zagađena. Nije bilo toliko tvornica, automobila ni motora. Nije bilo računala ni računalnih igrica.
Sada je sve drugačije. Ljudi su postali pohlepni, bahati i lijeni. Zanimaju ih materijalne stvari poput automobila, stanova i odjeće. Izgrađene su tvornice, svi voze automobile. Priroda je zagađena i rijetko se nađe netko tko biciklom ide na posao. Djeca se stalno igraju na računalu.
Želio bih novi svijet. U tom svijetu ne bi bilo automobila, svi bi putovali biciklima. Ljudi bi boravili u prirodi, šetali šumama i livadama. Djeca se ne bi igrala na računalima i na mobitelima nego bi se igrala s roditeljima vani na zraku. Svi bi ljudi bili pristojni i pomagali jedni drugima. Ne bi bilo tučnjave ni kriminala.
Kad bi se to ostvarilo, bio bih jako sretan. Nadam se da će svijet ipak jednom biti tako dobar.
Domagoj Podravec, 4.b
Literarni rad nagrađen na natječaju Lovrakovi dani kulture.
Dar života
Život koji imamo, koji nam je darovan, nažalost, rijetko tko smatra poklonom. Ljudi se prečesto prema njemu odnose kao prema ni po čemu posebnom, nađenom kraj staze ili uz cestu, uz koju samo tako, slučajno prolaze.
Moje srce žarko želi da ljudi počnu cijeniti svaku darovanu minutu. Tek kada počnemo cijeniti one male stvari darovane s ljubavlju, tada ćemo cijeniti i sebe, a i druge. U malim se stvarima krije veliko značenje. Kada sam čovjek počne cijeniti sebe, cijenit će sve ono što ga okružuje.
Moji su snovi, snovi koje srce sanja, vrlo jednostavni. Sanjam svijet u kojem se ljudi brinu za one koji su sami. Sanjam svijet prepun ljubavi, poštovanja i dječjeg smijeha. Svijet u kojem se mržnja pretvara u prijateljstvo, rat koji se pretvara u mir, ružne riječi u riječi koje griju i snaže. Sanjam svijet bez crnih misli i, najviše od svega, da se ljudi s najvećim osmijehom obazru na crkveno zvono i dolaze s radošću na svetu misu.
Moje iskreno dječje srce svakome poručuje da je spas u ljubavi, ljubavi prema sebi samome, bližnjem i Bogu.
Ana Zainul Kurcinak, 4.a
Moj svijet
Svijet u kojem želim živjeti pun je sreće u njemu nema pasa i mačaka koje nitko neće! U tom svijetu postoje sreća, ljubav, dobrota i mir, a rat i bilo kakvo zlo strogo su zabranjeni. Klimatske promjene u takvom svijetu ne postoje. Nepoznato je tko je beskućnik ili što je glad. Svatko dobiva ogromnu količinu ljubavi i pažnje. Svaki kutak u tom svijetu nije običan kutak nego je kutak veselja i sreće. Azra Ćostović, 4.a
Sretna zvijezda
Rođen sam pod sretnom zvijezdom. To mogu reći jer imam obitelj koja ispunjava sve moje želje.
Želio bih da u svijetu u kojem živim sva djeca imaju pored sebe osobu od povjerenja, koja ih može štititi od svega lošeg. Osobu koja će im pružiti sigurnost i sreću, obitelj.
Kada sam krenuo u školu, veselio sam se novim prijateljima i svemu što ću naučiti. Sve je to poremetila pandemija. Corona virus je u svima izazvao strah od zaraze i bolesti. Volio bih da u svijetu u kojem živim ne bude teških bolesti. Velika mi je želja da sva djeca budu zdrava.
Volio bih da u mojem svijetu ne postoje ljudi koji izazivaju nemire, sukobe i rat.
Kada bi odrasli malo više voljeli i razmišljali o drugima, svijet bi bio sretno mjesto za svako dijete, puno igara, putovanja i sretnih trenutaka.
Timon Ružić, 4.a
Svijet u kojem želim živjeti
Svijet u kojem živim je zagađen, s puno ljudi koji su siromašni. To nije svijet koji previše volim, ali zato mogu sanjati o mojem, drugačijem svijetu.
U svijetu koji zamišljam nema siromaštva, ljudi se vole, nema loših osjećaja. Iako su različiti, svi se druže na svježem zraku i nisu po cijele dane u kući jer nema video igara. Djeca svaki dan odlaze na igru svojim prijateljima. Odrasli i djeca čuvaju i paze da okoliš nije prljav. Nema ružnih riječi.
Nadam se da će se u budućnosti to desiti, ali nisam sigurna hoće li se moja želja ostvariti. Ako neće u stvarnome svijetu, sigurna sam da će se desiti u mojim snovima i bujnoj mašti.
OŠ „Đuro Ester“, Koprivnica
Voditeljica: Biserka Knez
Sve dok
sve dok svijet se okreće oko svoje zvijezde dok je neba i mora dolina što drijemaju i strmoglavih gora sve dok šuma šumori potok žubori rijeka se uvija vjetar zavija dok je ptica u letu pčela na cvijetu i sunca na istoku želim živjeti Marta Žufika Marđetko, 8.b