Patrik Lovrek i The Voice

Intervju s mladim glazbenikom Patrikom Lovrekom iz Koprivnice, natjecateljem popularnog showa The Voice i bivšim učenikom naše škole „Đuro Ester“.

Što Vas je potaknulo da se prijavite na The Voice Hrvatska?

Pratim The Voice dugi niz godina, oduvijek mi je bila želja samo doći tamo, otpjevati i pokazati što znam. Najviše me potaknula želja i motivacija za pjevanjem, želja da ljudi vide što zapravo mogu.

Kojim ste novim iskustvima i znanjima obogaćeni nakon sudjelovanja u ovom show-u?

Cjelokupna pozornica The Voice-a je nevjerojatna, osjećaji su stvarno surealni. Nevjerojatno je i to koliko se povežeš s drugim kandidatima, svi smo ostali u prijateljskim odnosima i nakon kaj nas je već dosta ispalo. Čujemo se povremeno, nadam se da bude nekakve suradnje u budućnosti. U timu Gobac naučiš neke nove tehnike i stilove pjevanja, tehnike disanja i vokalnog zagrijavanja. Pripreme za nastup su bile dosta intenzivne, išli smo triput tjedno vježbati u studio HRT-a.

Jeste li ostvarili barem dio onoga što se htjeli prijavom u The Voice?

Apsolutno! Upoznal sam puno novih ljudi, em natjecatelja, em iz produkcije. I ljudi su čuli za bend, kaj je isto bitno.

Član ste benda The Haze. Odakle ideja za naziv benda i kakvu glazbu svirate?

U bendu sam The Haze, još uvijek se smatramo „klincima iz garaže“, bez obzira što svi imamo oko 25 – 30 godina. Kad sam ušel u bend svirati bubnjeve, nije se zvao The Haze, već Top Hat. Na jednom druženju u goricama počeli smo svirati Purple Haze od Hendrixa, i onda smo se dogovorili neka bude ime benda Haze, a kasnije smo dodali The. Pretežito sviramo rock sedamdestih, a povremeno i pjesme iz šezdesetih i osamdesetih.

Radite li i na autorskim pjesmama?

Prvu pjesmu izdali smo prije dvije godine, a sada radimo na prvom smostalnom albumu. Neke su pjesme već skoro gotove, a neke još moramo doraditi.

Gdje u Koprivnici možemo vidjeti vaš nastup i čuti vašu glazbu?

Lokacije gdje nas možete slušati su koprivnički klub Funk (Forum udruge nezavisne kulture) u prostoru bivše vojarne, a tu i tamo sviramo u Pixelu. Pripremamo i veliki samostalni koncert za kolovoz, u trajanju oko 2 sata.

Kakvi su Vam planovi sada nakon The Voice-a?

Prvenstveno radimo na albumu i na realizaciji tog samostalnog koncerta, koji bi se trebao održati 10. kolovoza. Očekujemo da će doći velik broj ljudi, očekujemo i tebe Davide, koji me intervjuiraš.

S koliko godina ste se počeli baviti glazbom i tko vam je najveća podrška?

Počel sam se baviti glazbom još u 5. razredu dok sam počeo svirati bubnjeve. Nisam išao u glazbenu školu, sve sam ovo sam učio. Najveća podrška su mi obitelj i prijatelji.

Tko Vam je najveći glazbeni uzor?

Nemam nekog specifičnog koga bih sad izdvojio, jako volim slušati Led Zeppelin, The Doors i slično.

Imate li tremu i na koji način se nosite s tremom kada trebate izaći na pozornicu?

Trema je uvijek prisutna, a ja se s tremom nosim na način da kad pogodim prvi ton pjesme, za koji znam da ga budem pogodio, znam da je to to, da će sve dobro proći.

Čime se još bavite osim glazbe, imate li još kakav hobij?

Ponekad se nađem s dečkima i odigramo koji gejm LOL-a (League of Legends) i volim otić` biciklirat.

Pamtite li kakav zanimljiv događaj ili uspomenu iz osnovnoškolskih dana?

Apsolutno! Ha, ha, „Đuro Ester“ je najbolja škola ikad, mislim da se svi možemo složiti s tim! Mi tada nismo imali ovu veliku dvoranu iza škole, već betonsko igralište, a imali smo foru da na velikom odmoru  mlađim klincima uzmemo loptu i brzo trčimo po igralištu dok bi nas oni naganjali, a nama je bilo urnebesno. Isto jedna od super stvari koje pamtim su špagete bolonjez iz školske kuhinje, nisam ih se mogao zasititi! Generalno, u osnovnoj školi mi je bilo fenomenalno, znači sve bi dal da se mogu vratiti u osnovnu školu, barem 1 ili 2 dana u tjednu. Čujem se još s dosta ljudi iz osnovne škole i dobri smo si.

Što je po vašem mišljenju važno za uspjeh u bilo kojem području interesa, što biste poručili mladim ljudima?

Uvijek ima ljudi koji budu protiv onoga čime se bavite i koji vas budu ismijavali na početku, ali to stvarno nema smisla jer se uvijek treba od nečega krenut` i uvijek treba imat` u glavi da ako to stvarno želite napravit`, budete to i napravili. Kroz godine vježbanja postajali budete sve bolji. Broj ljudi koji su vas sputavali, bude se počeo smanjivat` jer budu vidli da radite nekaj dobro i to budu počeli cijeniti. Najbitnije je ne odustajat`!

David Mesarić, 8.b

Izvor fotografija: ePodravina.hr