Kakvo divno jutro! Savršeno za igru! – pomislila sam čim sam bacila pogled na svijet izvan tople kućice. Ptice lete, limenke na kotačima jure i… O, vidi ti to! Moja najbolja prijateljica ide u šetnju s vlasnicom. Hej, povedite i mene! – lajem za njima, no one me ne doživljavaju. Bolje rečeno, njezina vlasnica me ne doživljava. Bezobraznica jedna!
Dok sam jela preostalu večeru (od jučer!) moja gazdarica se spremala (fizički i pshički) da se dođe igrati sa mnom. Jupii! Napokon neka “žrtva“ vrijedna igre s mojom malenkošću. U trenutku kada sam se spremala skočiti na nju, baš u tom trenu, ugledala sam svog najvećeg neprijatelja, traktora! Nisam mogla vjerovati svojim očima, ušima, a čak niti svojoj njušci! Svi psi znaju da je vrlo loše kada ne možeš vjerovati vlastitoj njušci. Otkucao je i taj čas. Otkucao je čas da iskoristim svoj pobjednički plan, poznatiji kao “SUPER PLAN ZA POBJEDU”. Naravno, sa sigurne udaljenosti. Moja gazdarica mi se smije zbog toga, ali ona ne zna da ću poraziti tu veliku brekteću limenku. Ne zna ona da će mi cijeli svijet na tome zahvaljivati i pamtiti me kao najhrabrijeg psa u povijesti. Sigurna sam da će čak podići spomenik u moju čast. Dokazat ću ja njoj! Nakon sati i sati (bolje rečeno minuta) lajanja i pomicanja moje kraljevske stražnjice unatrag od straha, neprijatelj se toliko prestrašio da se morao povući, što ujedno znači da je poražen. A to znači da sam ja pobijedila strašnog traktora te da sam obranila cijeli svijet!
Sad ću, ako ništa drugo, moći pojesti preostalu večeru u miru.
Azra Ćostović, 5.b
Literarni rad sudjelovao je na međuopćinskoj Smotri LiDraNo 2024.