Putovanje u Italiju

Treća mobilnost naših učenika i učitelja u sklopu Erasmus+ projekta JOIN (Journey into playful learning and skills improving) održala se na Siciliji od 26. 5. do 1. 6. 2024. Učenici osmog razreda Alba Granđa, Luka Kolonić, Vili Lipuš, Luka Rendula i Paula Široki u pratnji koordinatorice projekta Mirne Kovačić i učiteljice Mirjane Mihalec posjetili su partnersku školu Scuola media “Nino Martoglio” u gradiću Belpassu, nedaleko Catanije, drugog po veličini grada na otoku.

Putovanje na Siciliju u sklopu Erasmus+ projekta JOIN mi se jako svidjelo i rado bih ga ponovila. Najviše su mi se svidjeli izleti, pogotovo izlet na vulkan Etnu, što je bilo nešto neopisivo i čega ću se sjećati zauvijek jer mi je to bio jedan od snova i napokon je ispunjen. Razgledali smo gradove Belpass, Cataniju, Sirakuzu.

Naučila sam mnogo o njihovoj kulturi koja je vrlo drugačija od naše. Imaju hranu koju sam probala po prvi puta. Isprobali smo neka tipična sicilijanska jela, kao što su cannoli sa slatkim punjenjem od ricotte i arancini, pohane kuglice s rižom, mesom i umakom od rajčice. Također smo kušali mnoge izvrsne slastice.

Po dolasku u školu prisustvovali smo različitim nastavnim satima, od talijanskog i španjolskog do engleskog i tjelesnog, a odigrali smo i odbojkašku utakmicu. Njihova škola i školska pravila nisu baš slična kao naša, kod nekih dijelova su stroži, npr. po pitanju izostanaka su vrlo strogi, roditelji im moraju pri dolasku u školu doći potpisati izostanak, ali su zato pri pravilima odijevanja jako blagi, svi dolaze u kratkim hlačicama, poderanim trapericama i krop topovima.  Zanimljivo je da svaki učenik tijekom svog školovanja uči svirati neki instrument.

Začudilo me to što se oni u školi s nastavnicima grle i ljube i na taj način se pozdravljaju, što je totalno drugačije od načina na koji se pozdravljamo mi, Hrvati. Osim u školi, Talijeni se na taj način pozdravljaju i na drugim mjestima i prilikama.

Moja domaćica Estela mi je bila super, vrlo je opuštena i vedra osoba i odmah smo se sprijateljile. Engleski joj je išao vrlo dobro, pa smo puno pričale o svemu i svačemu. Njezina obitelj također me rado prihvatila te sam na tome zahvalna jer sam se toga najviše bojala, ali nisam trebala jer smo odmah „kliknuli“ i razgovarali na engleskom i talijanskom.

Želim zahvaliti svima koji su nam omugućili ovo putovanje, nastavnicama koje su na nas pazile i dale sve od sebe da bismo što više uživali. Svima koji imaju priliku i volju preporučam da se prijave u Erasmus+ projekte jer, u koju god državu išli i u kojoj god obitelji bili, ovakvo iskustvo bit će vam ludo i nezaboravno.

Paula Široki, 8.b