Maša Kresojević, učenica 7.a razreda, talentirana je mlada spisateljica čije priče obaraju s nogu članove stručnih povjerenstava literarnih natječaja. Na državnoj Smotri LiDraNo bila je već tri puta, a u osobnoj zbirci čuva brojne nagrade i priznanja s kreativnih natječaja u stvaralačkom pisanju.
Ove jeseni u ruke joj je stigla i nagrada Mali Galović za najbolje literarne radove učenika osnovnih i srednjih škola na temu zavičajnosti. Nagradu joj je uručila predsjednica Društva hrvatskih književnika Hrvojka Mihanović-Salopek, osobno. Sigurni da je za Mašu to početak još jedne uspješne spisateljske sezone, otkrivamo “kako je sve počelo”.
Kako je krenuo tvoj put pisanja i kada si spoznala ljubav za pisanje?
U prvom razredu učiteljica je primijetila moju bujnu maštu i kasnije odlučila moj rad „Dnevnik jednog tigra” poslati na LiDrano. Tako je sve počelo.
Na čemu još želiš poraditi u vezi svog stila pisanja?
Svaki se put trudim napisati nešto novo, svježe i originalno. Ne ide mi pisanje ozbiljnijih priča, možda ću to u budućnosti isprobati.
Imaš li omiljenog književnika čije knjige posebno voliš čitati?
Teško je izabrati samo jednog, ali najdraži književnik mi je Oscar Wilde.
Kako nastaju tvoje priče?
Pišem navečer, a motiviraju me knjige. Želim promijeniti svijet i podijeliti svoje stavove na šaljiv način. U slobodno vrijeme više čitam i slušam glazbu, i tako dobivam inspiraciju.
Utječe li glazba koju slušaš na tvoje pisanje?
Utječe. Rock glazba koju slušam brzog je tempa, baš kao i moje misli. Opusti me i uđem u zonu. Svi su ti glazbenici svoje emocije pretvorili u riječi i vidim ih kao uzore.
Kakve te knjige potiču na pisanje?
Volim humoristične knjige. Privlače me knjige koje imaju neki zaključak, ali ipak ih se može protumačiti na više načina. Knjige koje možeš ponovno pročitati i primijetiti nove detalje.
Ima li neka posebna tema o kojoj voliš pisati?
Znanstvena fantastika i svemir, iako ne pišem puno o tome jer bi se kratka priča pretvorila u roman.
Koja ti je najdraža nagrada koju si osvojila?
Teško je reći… LiDraNo je stvarno poseban, Mali Galović me spaja sa zavičajem, antikorupcija nekako najviše utječe na „svijet odraslih”, no najdraža mi je nagrada SFerice. Ipak sam ja buduća znanstvenica, pa je logično da su i moje priče na tu temu.
Što želiš poručiti ljudima svojim pisanjem?
Da se uvijek usude šaliti.
Vidiš li se kao književnicu u budućnosti?
Vidim. Ali kao dodatni posao. Plan mi je postati astrofizičarka. Životni put me vodi na Mars. Oduvijek me zanimala znanost.
Imaš li uzor u književnosti?
Hrvoje Hitrec mi prvo pada na pamet zbog smisla za humor. Ivanu Brlić-Mažuranić također moram spomenuti. Potiče me na maštanje i borbu za ženska prava.
Imaš li citat koji te vodi kroz život i pisanje?
Live long and prosper – Spock, Zvjezdane staze.
Eva Krajina, 7.a