Tko zna zašto

Bio je to jedan običan dan. Trajao je 24 sata. Svaki je sat trajao 60 minuta, a svaka minuta 60 sekundi. Međutim, prošao je brže. Ne! Prošao je sporije. Ili možda ipak brže… Nešto je bilo drugačije. Oni koje zanima fizika i filozofija znaju da je vrijeme relativno. To možemo i dokazati. Zamislite da igrate nogomet s prijateljima. Nedjelja je, vani je sunčano i puše blagi povjetarac. Nećete ni primijetiti da su tri sata proletjela dok se ne počnu paliti ulične svjetiljke. “Vrijeme leti kad se zabavljaš!” S druge strane, kada ste u čekaonici kod zubara, sat na zidu kao da se zamrznuo. Čekate, čekate… Nikako da dočekate! Ali kad medicinska sestra prozove vaše ime, osjećate se kao da je tih 45 minuta prošlo za 5 sekundi.

Tako je i u malom gradiću Centogradu (na jugu  Euronije) vrijeme danas čudno teklo. U policijskoj postaji kazne kao da su se same od sebe ispisivale.

Tko zna zašto? Možda zato što se inače pospana čistačica napokon digla na vrijeme i jutros promijenila tintu u pisaču. Možda zato što policajci nisu morali čitati i odgovarati na tone e-mailova bogatijih građana. Svaki takav e-mail sadrži detaljno objašnjenje zašto im je nepraktično platiti kaznu i upit kako mogu “zahvaliti” policajcima koji im po pedeseti put gledaju kroz prste.

“Što je tu loše? Meni novac, a njihova je reputacija čista! Ruka ruku mije.” – U sebi je mrmljao mladi policajac odgovarajući na e-mailove i prihvaćajući mito.

Tko zna zašto? Možda je prihvaćao mito jer je pohlepan? Možda je prihvaćao mito zbog naglog porasta najamnine njegova malenog stana?

Tko zna zašto? Možda zato što je vlasnik stana potajno kriminalac i mrzi policiju? Možda zato što vlasnik stana dobiva manju plaću?

Tko zna zašto? Možda zato što njegov šef nikad nije čuo za inflaciju? Možda zato što je njegov šef pročitao članak o seksizmu na radnom mjestu i našao ime svojeg zaposlenika kao jednog od autora članka? Ali, tko zna zašto bi ga to naljutilo? Šef nije mario za ženska prava (niti za ljudska općenito), a nije puno mario ni za stvari koje se ne tiču njegove tvrtke.

Tko zna zašto? – Korupcija zna!

Prije tjedan dana ušla je u šefov ured u plavoj haljinici, crnim štiklama, sivom kaputiću i bijelim biserima oko vrata i na ušima. Šefu je ponudila pozamašnu svotu da otpusti sve radnike i zamijeni ih robotima.

Šefa se u početku ta ideja dojmila, ali taman kad je posegnuo za penkalom da potpiše ugovor, opazio je logo kompanije koja proizvodi robote i skoro pao u nesvijest. To je bio njegov najveći rival.

Korupcija ga je htjela prevariti. Istjerao ju je iz ureda urlajući.

Kako bi mu se osvetila, Korupcija je nagovorila njegovog zaposlenika da napiše članak o seksizmu rekavši mu da je njezina ideja za partnerstvo između dviju kompanija odbijena jer je žena.

Sretna zbog uspješno objavljenog članka, Korupcija se otišla pohvaliti šefu tvrtke za robote. Taj je bio podmukao i škrt pa nije ni čudo da se na prvi pogled zaljubila. Međutim, jedina stvar koju je on volio bio je novac.

Korupcija se slomljena srca povukla iz Centograda.

Tko zna zašto, ali Centograd je postao najpošteniji gradić u cijeloj Euroniji.

Maša Kresojević, 7.a

Literarni rad Tko zna zašto osvojio je 2. nagradu na natječaju Moja županija bez korupcije.

Na natječaju je sudjelovalo i likovni rad učenice Leone Hrenić, 7.a pod nazivom Boginja pravde.