D kao dijete…
D kao djed….
D kao dječja pjesma…
Dječju pjesmu napisala bih sa srećom, veseljem, suzama i ponekad tugom.
Riječi u njoj trebaju biti meke kao „dobar si“ i „volim te“.
U dječjoj pjesmi uvijek se nađe mama, tata, brat, sestra, a ponekad baka i djed. U njoj ima puno smijeha, ljubavi i zabave. Nađu se tu i životinje, slatki mačići, zečići i pačići. Nađe se i brdo palačinki, poneki mafin ili keksić.
U dječjoj pjesmi pada snijeg i lišće. Pada i dijete s drveta ili ljuljačke.
U njoj čujem cvrkut ptica i žamor djece.
Dječja pjesma nosi smiješak na licu.
Lana Prosenjak, 2.a
Literarni rad sudjelovao na međuopćinskoj smotri LiDraNo.
