REPORTAŽA
Putovanje na istok i jug planeta Zemlje, vožnja najbržim vlakom na svijetu u Šangaju, ljetni božićni blagdani u Australiji – pustolovina za pamćenje
Budimpešta – kraljica Dunava
Moje obiteljsko putovanje započelo je krajem prosinca odlaskom u Budimpeštu. U vrijeme adventa ova „ljepotica na Dunavu“ svijetli posebnim sjajem. Vrijeme do leta za Šangaj iskoristili smo za razgled poznatih znamenitosti poput bazilike sv. Stjepana, šetnju Váci ulicom i fotografiranje na Trgu heroja, na kojem smo se uvjerili da Djed Mraz iz reklame za Coca-Colu zaista postoji jer nam je mahao iz kamiona. U Budimpešti sam se po prvi put vozila podzemnom željeznicom, ali i sjela u zrakoplov.
Šangaj – čudo istoka
Mislila sam kako je zračna luka u Budimpešti velika, ali kad smo nakon 10 sati leta stigli u Šangaj, zaprepastila su me čuda istoka.
Uz pratnju vodiča obišli smo Hram Bude od žada i upoznali se s nekim običajima u Kini poput klanjanja i paljenja papirića pri čemu ljudi vjeruju da šalju novac dragim pokojnima.
Vrt YuYuan nas se posebno dojmio prirodnim ljepotama, a upravo je bio okićen za nadolazeću proslavu kineske Nove godine. Predahnuli smo uz čajanku i kineske okruglice, baš kao Kung Fu Panda. Bili smo spremni za pogled s visine na najnaseljeniji grad na svijetu, i to s tornja visokog 632 m, druge najviše građevine na našemu planetu. Posjetili smo tvornicu svile gdje smo se upoznali s procesom dobivanja svilenih proizvoda, prodavaonicu nakita s biserima, robnu kuću i zaplovili rijekom Huang-pu na čijoj obali leži ovaj veliki lučki grad. Posebno uzbuđenje bila je vožnja najbržim vlakom na svijetu – Maglevom, koji je dosegao brzinu od oko 400 km/h. Većinu turbulencija u zrakoplovu za Australiju sam prespavala.
Australija – ljubav na prvi pogled
Pogled kroz prozor pri slijetanju u grad Brisbane na istočnoj obali Tihog oceana bila je ljubav na prvi pogled. Slijedilo je privikavanje na tropsku klimu i novu vremensku zonu, 9 sati ispred naše. Godišnja doba u Australiji obrnutog su redoslijeda zbog njenog smještaja na južnoj zemljinoj polutci. Ljeto počinje u prosincu, a zima u lipnju, pa sam zapravo bila na „ljetnim praznicima“.
Plaže su pješčane uz pogled na Pacifik. Najzabavnije mi je bilo jahati valove, iako su me svi upozoravali da su jako opasni. Nikad nisam plivala s pelikanima, baš su zanimljivo društvo! Zabavne su i ptice kakadui koje sa stabala gađaju ostacima hrane dok plivate u plićaku kraj šuma mangrova, hibiskusa i borova.
Posebno mi se svidjela plaža u Nacionalnom parku Noosa koja uz pijesak ima veliko crno kamenje.
Božićni blagdani usred ljeta na plaži
Dok smo uvečer plovili kanalima plaže Mooloolabe, bilo je neobično vidjeti blagdanski okićene kuće na gotovo 32 ℃, daleko od zime u Europi i Aziji. Na Badnjak smo i mi okitili pravi bor, no figurice životinja na njemu bile su posve drukčije od naših, a uživo sam ih tek trebala upoznati. Na polnoćki je bilo ljudi svih rasa. Za Božić smo ručali kod naše australske obitelji gdje nas je čekalo isprobavanje morskih specijaliteta. Štefanje ili Boxing Day bio je mamin dan iz snova – na plaži uz roštilj i s cijelom obitelji na okupu, a društvo su nam pravili i pelikani.
Sljedećeg smo dana razgledali Brisbane, glavni i najnaseljeniji grad države Queensland na istočnoj obali Australije.
Vozili smo se brodom CityCat, promatrali moderne građevine, zamišljali kako će grad izgledati u vrijeme Olimpijade za sedam godina.
Kod kulturnog sam centra zasvirala na prvome klaviru na koji smo našli na našem putovanju. Grad, rijeka i zračna luka zovu se Brisbane. Čini se kao da nisu baš imali inspiraciju za imena!
Novi dan odveo nas je u novu pustolovinu, u unutrašnjost ovog kontinenta-države. Posjetili smo znanstveni rezervat tropske šume Mary Cairncross uz predivan pogled na planine Glass House, koje smo tijekom boravka viđali iz različitih perspektiva. U toj sam šumi saznala za životinju pademelon, najmanju vrstu klokana među tobolčarima. Rendžerica nam je ukazala na jednu od najotrovnijih vrsta zmija, a sreli smo se i s različitim vrstama guštera. U suvenirnici smo tati kupili šešir od klokanove kože.
U društvu krokodila, koala i klokana
Pustolovina koju smo mama i ja dugo planirale bio je posjet velikom zoološkom vrtu Australia ZOO-u. Vidjela sam mekane koale, australijske kazuare – ptice neletačice (iz crtića Nebesa), ogromne kornjače, guštere, a Crocoseumu i hranjenje krokodila. Znatiželjnei klokani jeli su mi travu iz ruke. U afričkom dijelu parka smještene su životinje s tog kontinenta, u prirodnim i velikim nastambama, a i stabla su iz tog podneblja. Prepoznala sam baobab iz Malog princa. Sve je bilo savršeno zeleno jer je bila kišna godina.
Zoološkim vrtom Big Pineapple HQ ZOO vozi vlakić iz kojeg smo promatrali vegetaciju: manga, banksije, makadamiju, marakuje, jackfruit… Naišli smo na životinje koje još nikada nismo vidjeli: kvoke, vombata, ježa echidna, tasmanijskog vraga, klokana koji živi na drveću, dinga, oposuma. Jedino nismo uspjeli pronaći čudnovatog kljunaša, pa se moramo vratiti.
Slijedio je doček Nove godine na plaži Kings Beach gdje nas je ulovio topli ljetni pljusak. Vatromet u odsjaju mora nešto je posebno. Upoznala sam Georgiu, svoju polu-sestričnu koja ima pjegice baš kao i ja.
Ronjenje s morskim psima
Za željne adrenalina tu je Sea World, zabavni park sa zoološkim vrtom. Nismo očekivali vidjeti polarnog medvjeda, ali izgledao je veoma prilagođeno. Raže su imale svoj bazen i mogli smo ih dirati. Bilo je i morskih lavova i meduza. Tata nije imao hrabrosti za vlak smrti, pa smo isprobavali atrakcije s manje adrenalina. Večerali smo uz Australian Outback Spectacular – Dinner Show u štali s konjima, kravama i psima, uz mjuzikl i priču o nastanku Australije. Dobili smo šešire, australske pite, a Aboridžine smo zasad vidjeli samo na ekranima.
Sutradan sam otišla s mamom na uzbudljivo „snorkanje“ s pet vrsta morskih pasa, ražama, kornjačama i drugim morskim bićima. Dupine smo promatrali u svako doba dana, a njihovu predstavu gledali tri puta.
Na velikoj tržnici u Kawanu mogu se kupiti različite vrste cvijeća i isprobati razno voće: marakuja, australske crvene banane, dragon fruit, lichi, dinja, šljive, smokve. Pojeli smo japanske kolače, kupili ovčetinu i klokana za roštilj, a upoznali smo i Aboridžina koji nam je svirao na instrumentu didžeridu. Ispričao je kako je važno da instrument bude od tvrdog drveta i obložen pčelinjim voskom te da ga je teško svirati ljeti jer zahtijeva posebnu tehniku disanja.
Hranjenje dupina i kupanje u stijeni
Hraniti divlje grbave dupine – to se može doživjeti u obalnom gradu Tin Can Bay. Putovanjem po unutrašnjosti kontinenta vidjeli smo devu i brzu rijeku Mary.
Doživljaj je bio kupati se u Nacionalnom parku Woondum u bazenima među stijenama i slapovima s ledenom vodom. Nakon obilaska jezera Borumba, spremišta pitke vode, uputili smo se u gradić Kenilworth isprobati najbolje sireve i krafne.
Voljela bih ponovno posjetiti Australiju, u vrijeme Olimpijskih igara u Brisbane-u 2032. g. Možda se prijavim na Olimpijadu kao volonterka i da tako steknem nova iskustva.
Iris Kiš, 6.b
Putopis je sudjelovao na međuopćinskoj smotri LiDraNo 2025.








