Rukomet – sport za nas

Athina Dimić Arambašić, Iva Kljaić, Franka Kolar i Ema Varga uspješne su rukometašice, navikle na osvajanje kupova i finala u Rukometnom klubu “Podravka”. Što traži predanost sportu, saznali smo u razgovoru s našim učenicama.

Tko vas je potaknuo na bavljenje rukometom?

Ema: Potaknule su me moje prijateljice Iva i Franka.

Franka: Potaknuo me je moj tata. Rekao mi je da jako dobro bacam lopte, pa sam odlučila trenirati rukomet.

Athina: Kad sam bila mala, voljela sam gledati rukomet i htjela sam ga trenirati.

Iva: Morala sam trenirati neki sport. Trebala sam odabrati između nogometa i rukometa. Odlučila sam se za rukomet i ne žalim zbog svoje odluke.

Kada ste počele trenirati rukomet?

Ema: Iva, Franka i ja počele smo trenirati u prvome razredu.

Athina: Ja sam se pridružila u drugom razredu, prije četiri godine.

U kojem klubu trenirate i kako često imate treninge?

Athina: Treniramo u Rukometnom klubu „Podravka“ i imamo treninge svakog dana.

Zašto je baš rukomet sport za vas?

Ema: Mislim da je rukomet sport za mene jer jako volim timski rad, volim surađivati i volim trčati.

Iva: U rukometu ima mnogo različitih pozicija i svatko pronađe nešto što mu najbolje odgovara po sposobnostima.

Kako izgleda trening?

Iva: Prvo se zagrijemo, najčešće igramo igru na stative, tamo je cilj pogoditi stativu. Ili se jednostavno zagrijemo trčeći u kolonama. Zagrijavanje zabavan dio. Nakon zagrijavanja imamo „šuterski“ trening, kondiciju ili igramo i uigravamo se. Zatim radimo vježbe šutiranja i na kraju se istežemo.

Koju poziciju igrate i što je najvažnije za tu poziciju?

Ema: Ja igram lijevo krilo i za tu poziciju je najvažnije da imate jak i precizan šut te da ste dosta brzi.

Franka: Ja igram desno krilo. Za tu poziciju je najvažnije visoko skakati i dobro izvoditi eret. Eret je način šutiranja u kojemu se u skoku trebaš nagnuti da bi zabio gol.

Athina: Ja sam golman i za tu poziciju je važno biti fleksibilan i imati brze reflekse da bi obranio lopte.

Iva: Ja sam srednji vanjski. On je kao mozak ekipe. Određuje kombinacije i stil igre.

Koje su vještine potrebne za ovaj sport?

Franka: Za ovaj sport je potrebna brzina, dosta velika kondicija, snaga i agilnost.

Što je najteže u ovome sportu, što je vama osobno bilo najteže savladati?

Iva: I dalje učimo još dosta toga. Učimo kako igrati napad i obranu i kako donijeti najbolju odluku u svakoj situaciji.

Ema: Meni osobno je bilo teško savladati šut s krila jer tu poziciju prije uopće nisam igrala.

Kažu da je rukomet jako grub sport. Kako se nosite s time?

Iva: Istina je da je rukomet grub sport. Ljudi često zapravo ne vide kada se netko zaleti u nekog, ali igrači to osjete.

Što ne volite u rukometu?

Iva, Franka; Ema, Athina: Skliske dvorane!

Koje su najčešće ozljede u rukometu i jeste li se kad ozlijedile?

Ema: Ja sam osobno imala probleme s koljenom, ali se nikada nisam jače ozlijedila.

Iva: Važno je održavati sve zglobove zdravima. Najčešće su ozlijede koljena i prstiju.

Što biste željele poboljšati u svojoj osobnoj igri?

Ema: Htjela bih poboljšati to da još brže istrčim kontru.

Franka: Ja bih htjela poboljšati obranu. Malo sam slabije tjelesne konstitucije, pa mi to malo lošije ide.

Athina: Svakako branjenje sedmeraca.

Iva: Sve bih još htjela poboljšati.

Koju utakmicu posebno pamtite i zbog čega?

Ema: Posebno pamtim našu zadnju utakmicu na državnom natjecanju u Poreču koju smo igrale protiv ekipe Sesveta zato što smo sve zajedno daleko dogurale, borile se do zadnje minute i uživale u svakom trenutku te smo osvojile drugo mjesto i bile najbolje u našem klubu.

Iva: Pamtim utakmicu finala u Samoboru na jednom kupu. Bili smo u finalu, igrali smo protiv Sesveta koje su nam tada bile najveći problem i jedva smo ih savladali, ali bilo je jako lijepo.

Athina: Osobno pamtim utakmicu na turniru u Slavonskom Brodu kada smo pobijedile ekipu Izviđače iz Bosne i Hercegovine i tako osvojile taj kup – bile smo prve.

Franka: Ne pamtim baš posebno neku utakmicu, ali većinom su finala  najbolje utakmice.

Ostvarile ste brojne uspjehe na turnirima. Kojim se uspjehom osobno najviše ponosite?

Athina: Najviše se ponosim drugim mjestom na turniru u Sesvetama kad sam osvojila nagradu za najbolju golmanicu.

Iva: Lino kup u Koprivnici, bile smo druge, kao i u Sesvetama.

Franka: Ja se najviše ponosim turnirom u Slavonskom Brodu jer smo bile prve. To mi je bilo najbolje.

Kako uspijevate uskladiti treninge i školske obaveze?

Ema: Treninge i školske obaveze trenutno uspješno usklađujem, ali kada imam nešto jako važno u školi za što se treba jako dobro pripremiti, onda, nažalost, propustim trening.

Iva: Zapravo je dosta teško jer se ne možemo osloniti na vikende, u dva dana imamo i po dvije utakmice, pa nam vikend zapravo ne odgovara za učenje. Preko radnog tjedna moramo najviše učiti.

Tko su vam idoli i zašto?

Franka:  Meni je idol Josipa Mamić iz RK „Podravka“ koja jako visoko šutira i skoro uvijek zabije gol, dobro pada, i ja bih htjela naučiti tako padati.

Athina: Moji su idoli Lucija Bešen i Dominik Kuzmanović, oni su isto golmani, zanimljivo mi je kako brane i ja bih htjela naučiti tako dobro braniti.

Iva: Meni su idoli svi uspješni sportaši.

Jeste li pratile muško Svjetsko rukometno prvenstvo u rukometu i kako vas se dojmilo?

Ema: Da, pratila sam Svjetsko prvenstvo i jako mi se svidjelo, a najbolja utakmica mi je bila kada su igrali protiv Mađarske reprezentacije.

Iva: I meni je bila najuzbudljivija utakmica protiv Mađara, pogotovo kad smo u zadnjim sekundama zabili gol.

Athina: Zanimljiva mi je bila utakmica protiv Francuske u kojoj nismo bili favoriti, ali smo ipak pobijedili i plasirali se u finale.

Franka: Meni je bila zanimljiva utakmica protiv Islanda, svi su govorili da će to biti jako teška utakmica, ali se činilo kao da zapravo nije bila preteška.

Pratite li još neki sport?

Ema: Da, pratim nogomet.

Iva: nogomet i usput na vijestima tenis.

Athina: Ja jako volim pratiti tenis.

Franka: S tatom pratim nogomet.

Što biste poručile mlađima koji razmišljaju o bavljenju rukometom?

Iva: Budite spremni na puno odricanja, ne možete se puno zabavljati, morate imati jako dobru organizaciju vremena jer zahtijeva jako puno treniranja i truda, za bolje rezultate i bolji napredak bilo bi dobro vježbati i izvan treninga. No, zabavno je na treningu družiti se s prijateljima, rastrčati se, dobra je energija i dobar je osjećaj igrati.

Ema: Poručila bih svima koji se žele baviti ovim sportom da krenu, da se okušaju i pripreme na puno rada i discipline, ali da nikada ne odustaju od onoga što žele ostvariti za sebe.

Našim rukometašicama želimo još puno finala, osvojenih kupova i zadovoljstva!

Razgovarale: Azra Ćostović, Lara Divjak