Po drumu, tajnovito,
sama, pronalazim sreću
i misli su moje mjesto bajkovito.
Korak je svaki pozdrav laki
noćnoj flori oko mene.
Čudim se, kako
ne pronalazi mir ovdje svatko?
Uživam u gustoj noći
dok mi drveće svijet otkriva.
Zatvorenih očiju šumu udišem,
duh moj mirno sniva.
Zar prelijepo nije,
kada svjetlosti mjesečevom
noć se umije?
Maestralovim šalama
noć me obavija
i ljeto mi u srcu,
i tuga sva se skrije…
Bližim se kući.
Korak bih skratila,
vrijeme vratila.
Bez noćnih svjetalca
kroz vrata ne želim ući.
Sve je opet stvarno,
braniti se nije lako.
Drume moj, gdje si sada?
Zima mi u očima,
no, iskrica me podsjeti.
Nastavi šumom mašte, kaže,
blagosti, radosti u izobilju;
opet ću doživjeti
noćnu čaroliju…
Eva Krajina, 7.a
Pjesma je osvojila 1. nagradu na poetskom natječaju “Srce mi se smije”.
