Po drumu, tajnovito,

sama, pronalazim sreću

i misli su moje mjesto bajkovito.

Korak je svaki pozdrav laki

noćnoj flori oko mene.

Čudim se, kako

ne pronalazi mir ovdje svatko?

Uživam u gustoj noći

dok mi drveće svijet otkriva.

Zatvorenih očiju šumu udišem,

duh moj mirno sniva.

Zar prelijepo nije,

kada svjetlosti mjesečevom

noć se umije?

Maestralovim šalama

noć me obavija

i ljeto mi u srcu,

i tuga sva se skrije…

Bližim se kući.

Korak bih skratila,

vrijeme vratila.

Bez noćnih svjetalca

kroz vrata ne želim ući.

Sve je opet stvarno,

braniti se nije lako.

Drume moj, gdje si sada?

Zima mi u očima,

no, iskrica me podsjeti.

Nastavi šumom mašte, kaže,

blagosti, radosti u izobilju;

opet ću doživjeti

noćnu čaroliju…

Eva Krajina, 7.a

Gabrijela Matanović, 8.b