Intervju s pjevačem grupe Ogenj
Koprivnički punk rock bend Ogenj mladima je najpoznatiji, a svakako i napopularniji glazbeni sastav u našoj Koprivnici, prije svega zbog izvrsnog plasmana na ovogodišnjoj Dori – izboru hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije, ali i upravo osvojenog Porina, najprestižnije nacionalne glazbene nagrade, koju je naš Ogenj osvojio po treći put.
Tomislav Mihac Kovačic, pjevač grupe s kojim smo imali čast razgovarati, otkrio nam je poruke glazbe koju stvara sa svojim suradnicima u bendu, a to su Petar Šimčić (električna gitara), Leonardo Ivačić (bas gitara), Andrija Bricelj (harmonika), Neven Žnidar (bubanj). Čak dva člana grupe, Leonardo i Andrija, bila su učenici naše škole „Đuro Ester“.
Što za Vas znači punk rock?
Pa sam, nemam pojma, jednostavno sam se pronašal nekak u toj ladici punk rocka, a to znači iskrenost, energija, brzina. Eto, i tako, sve oko toga, to trojstvo, trojstvo punk rocka.

Vrijedi li izreka Nomen est omen i za Vaš glazbeni sastav?
Pa apsolutno da, vredi ta izreka. Iako smo do toga došli tek kasnije, kad je bend sazrio i kad smo zapravo shvatili i vidjeli kak dobro to ime Ogenj opisuje sam sastav koji je izrazito energičan i pozitivan.
Je li slavenska mitologija i mitologija općenito utjecala na Vašu glazbu i u kojoj mjeri?
Slavenska mitologija ili mitologija općenito nije uopće utjecala, jer ja se nikad nisam bavil mitološkim stvarima niti ih previše istražival, tako da niti ne kužim opće tu mitologiju. Možda se ponekad čini da je to vrlo blisko, ali mi jednostavno koristimo nekakvu tradiciju ili tradicijske ideje, elemente i komponiramo ih u tu našu rock’n’roll glazbu.
Tko Vas je upoznao s folklorom, a tko s rock glazbom? Kako je to utjecalo na glazbu koju stvarate?
Bilo je to još davnih dana kad sam bil u osnovnoj školi i kad sam bil član folklorne skupine, plesne, ali i pjevačke. Kad se Ogenj prije deset godina osnoval, to sam jednostavno, ostavio iza sebe. Najveća poveznost s tim folklorom je pisanje na kajkavskom, koje je oduvijek prisutno kod mene. Možda me je upoznal voditelj tadašnje radionice folklora u osnovnoj školi ili je čak možda to nekak poteklo iz obitelji. A s rock ‘n’ roll glazbom me u početku upoznal valjda učitelj gitare, a onda sam i sam otkrio to u kasnim, odnosno u ranim dvadesetima i samo od sebe se dalje razvijalo.
Kako je to utjecalo na glazbu koju svirate?
Pa apsolutno je utjecalo. Dakle, u našoj glazbi čuje se stvarno utjecaj svih tih bendova koje sam u mladosti slušao, koje slušam i sada. Isto tako, možda je podsvijesno utjecao i taj folklor kojeg sam bio dijelom.

Surađujete li s Folklornim ansamblom Koprivnica i na koji način?
Naša suradnja je krenula singlom 2020. godine Kaj ne bi bilo? u kojem nam je Folklorni ansambl Koprivnica otpijevao prateće vokale. Imali smo još nekoliko živih svirki s Folklornim ansamblom Koprivnica koji su nam upotpunili svojim vokalima i obogatili naše stvari uživo, a voditeljica Nina Šešić-Mežnarić gostovala je na našem zadnjem albumu Republikaj, gdje je otpjevala bek-vokale u pjesmi Republikaj. A ansambl je otpjeval i Vojnu. Tak da je većinom riječ o vokalnoj suradnji ili izmjenjujemo ideje vezane uz nastupe, detalje na nekom našem outfitu i slično.
Čestitamo cijeloj Vašoj ekipi na osvojenom 2. mjestu na Dori. Publika je prepoznala vašu poruku i to je velika stvar. Jeste li se oduvijek željeli prijaviti na neko natjecanje?
Hvala, hvala. Pa jesmo, da. Znamo da koncerti nisu natjecanje, nije to sport, u neku ruku, ali kad postoje ta nekakva glazbena natjecanja, onda se ponekad želimo i mi istaknuti i dokazati.
Ukoliko biste se sad ponovno prijavljivali na Doru, biste li štogod promijenili? Što ćete promijeniti u idućem nastupu na Dori u slučaju prijave?
Pa, kad bi se sad vraćali u rikverc, mislim da ne bi ništ promijenili i za sada se ne bi više prijavljivali na Doru.

Pratili smo u medijima nominacije za nacionalne glazbene nagrade. Koje su bile ambicije benda i koji su planovi za budućnost?
Nominacija je bila za album Republikaj, a bio je i Porin, dakle i ove godine smo osvojili treći Porin ukupno u našoj glazbenoj karijeri, za najbolji alternativni album 2024.
Kad smo već kod natjecanja i publike, koliko vam je važno privući ljude i poslati poruku? Što Vam je na prvome mjestu, glazba ili poruka?
Pa važno nam je privući ljude, odnosno važno nam je poslati poruku. Dovoljno smo već odrasli da nam ta glazba nije samo zabava i da ima jednu višu dimenziju, a to je upravo to, privuć ljude i slati dobru poruku. Tak da mi je danas na prvom mjestu poruka. Imamo sreću da stvarno obažavamo ovu glazbu koju sviramo i onda je tu poruku jednostavno slati upravo ovakvom glazbom kojom stvaramo.
Koprivnička punk scena prilično je impresivna za mali gradić. Gdje vas u Koprivnici možemo slušati uživo?
Do sada ste nas mogli relativno, kako bi rekli, često slušati i na Šoderici i na gradskom trgu u sklopu raznih turističkih manifestacija.
Da možete organizirati festival, kakav bi on bio? Kako biste ohrabrili mlade umjetnike?
Pa evo, unutrag zadnjih četiri, ovo je bila peta godina, mi organiziramo festival koji se zove Puna šuma rokenrola. Upravo taj festival želi ohrabriti mlade umjetnike, a i klince, roditelje s djecom pripitomiti nekak toj rock’n’roll glazbi. Jer, naime, Puna šuma rokenrola traje dva dana i prvi dan Pune šume rokenrola je demo festival kojim želimo dati mladim umjetnicima jednu platformu kako bi se i oni pokazali publici. A onda ih, naravno, one najbolje, nagraditi nekim pravim glazbenim nagradama.

Što vas još zanima osim glazbe?
Uuuuu, sve me zanima, puno toga. Zanima me sport kojim se rekreativno bavim, zanima me boravak i život u prirodi i nekak te stvari vezane uz prirodu i samoodrživost.
Što je bio plan B, za slušaj da niste postali koprivnička rock zvijezda?
Pa da nisam postal koprivnička rock zvijezda, onda bi postala nečija druga rock zvijezda, ha, ha! Šalim se. Pa ne znam dal bih stremio tome da jednog dana nanižem te uspjehe u glazbi koje sam do sada uspio. Ja sam tip koji ne odustaje, pa onda ganjam često te ideale. A možda bih se okrenul nekim drugim stvarima.
Imate li puno slobodnog vremena ili je Rock’n’Roll lifestyle samo mit?
Pa ne, ne ograničavam se i ne zamaram se Rock’n’Roll lifestyle-om. Slobodnog vremena nikad nisam imao previše, a nemam ga ni danas baš nekaj.
Prisjetite se svojih školskih dana i omiljenih predmeta. Što Vam je ostalo u sjećanju?
Pa nekad mi taj glazbeni, likovni, ti umjetnički predmeti nisu baš ostali u nekak najboljem sjećanju. Jer, posebno u srednjoj školi, bilo je puno štrebanja i učenja činjenica napamet. U osnovnj školi smo na likovnom stalno samo crtali, a ja nemam baš dar za crtanje, tako da mi je to već bilo gnjavaža. Taj likovni mi je znal rušiti prosjek. Glazbeni mi je bil donekle dobar, nisam volio čitati note, ali sam volio pjevati, makar zapravo nisam ni znal još pjevati, tako da mi ni to baš nije bilo nekaj. Ali volio sam biologiju i prirodne predmete, zavolio sam fiziku i kemiju, tak da, evo, to su bile neke stvari koje sam volio u svojoj osnovnoj i srednjoj školi.
Naravno, ni ovo pitanje ne može proći bez glazbe… Što biste dodali nastavi glazbenog u školi?
Sad ne znam kako vam danas izgleda nastava glazbenog u školi. Svakak bi trebali proći neke stvari koje smo mi prolazili, a to je sigurno nekakva, barem minijaturna, povijest glazbe i osnovnih elementi, nešto malo solfeggia i onda puno primjera današnjih glazbenika i gostovanja. Ne samo koprivničkih rockera i zvijezda iz koprivničke scene, nego i ostalih koji su u mogućnosti doći i održati vam predavanje jer puno stvari možete saznati od nas koji smo već puno toga prošli, ne samo u teoriji, nego i u praksi.
Čime se najteže nosite u području kojim se bavite, što vas sprječava da odustanete?
Pa evo, ponekad s neshvaćanjem, neiskrenošću, te neke stvari morete pronaći svugde, ne samo u glazbi.
Naša glavna poruka je da moremo svojim rukama sve napraviti, posebice s pozitivnim mišljenjem i pozitivnim stavom prema svemu. Možda nas gura napred to čovječanstvo koje, nažalost, tone i samo si neće pomoći.
Kako medijski interes i viralnost utječu na rad Vašeg sastava?
Pa mediji i viralnost danas svakako pomažu vidljivosti, pomažu PR-u. Pomažu da postanemo poznatiji i u drugim dijelovima Lijepe Naše. Sama Dora je fantastičan primjer, jedna izvrsna platforma gdje smo mi kao glazbenici sa svojom glazbom iskočili i postali vidljivi, znani mnogim oko nas, ne samo u Koprivnici. Ali ne utječe direktno na rad benda Ogenj jer mi i bez tih medija radimo i stvaramo svoju glazbu i ne diktiraju nam mediji ni viralnost kakvu glazbu budemo stvarali. Možda nam ponekad stvara teret jer mislimo da se moramo svidjeti svima i na svaki način, ali to zapravo nema smisla.

Kao etno-punk bend koju poruku šaljete Hrvatskoj, svijetu i svojim slušateljima?
Mi želimo postati jednu poruku pozitive, jednu poruku veselja i podići ljude iz toga sivila, iz nekakve depresije ili stresa ili zapravo samo loše volje. Kad imate loš dan ili je baš kišni ponedjeljak, zovite Ogenj da vas razveseli malo i raspleše.
Ostvarili ste turneju s Baby Lasagnom u Budimpešti, Pragu i Munchenu. Kako je surađivati s njim, što mislite o njegovoj glazbi?
Bilo je fantastično s Markom Purišićem, odnosno cijelom njegovom ekipom, Marko je isti onakav kakvog ga možete doživjeti preko medija. To je stvarno staložen i miran tip, dobra dušica. Cijela njegova ekipa, dečki iz benda i profesionalci koji rade s njima na turneji, izrazito su srdačni, otvoreni, jednostavni ljudi. Marko stvara jednu očito zanimljivu i modernu glazbu. To je vidljivo po njegovoj publici koje ima u svim dijelovima Europe, ne samo u Hrvatskoj. I nek samo nastavlja tak dalje.
Kakvi su dojmovi s europskih pozornica?
Ne znam je li bila bolja Budimpešta, Prag ili Munchen. Mi smo se vratili puni dojmova, klubovi su uvijek bili popunjeni. Ljudi su fantastično reagirali na naše stvari, iako smo im bili totalno, naravno, nerazumljivi. Ali osjetili su zapravo tu našu nekakvu pozitivnu vibru i veselje koje im smo nudili od prve sekunde našeg nastupa.
Maša Kresojević, 7.a
Izvori fotografija:
https://www.klikaj.hr/koprivnicki-ogenj-osvojio-porin-za-najbolji-album-alternativne-glazbe
https://www.klikaj.hr/koprivnicki-bend-ogenj-rasturio-u-drugoj-polufinalnoj-veceri-dore