Ana Kertez, učenica 6.a razreda naše škole i 4. razreda Umjetničke škole Fortunat Pintarić, ističe se umijećem sviranja eufonija, za što je osvojila brojne nagrade na glazbenim natjecanjima. Ove godine dobitnica je i prestižne nagrade Oskar znanja. Saznali smo kako se Ana odlučila za ovaj instrument i koji je njezin recept za uspješnost.
Možeš li nam reći nešto više o instrumentu koji sviraš?
Eufonije je limeni puhački instrument konusne konstrukcije iz obitelji tuba i rogova. Eufonij je mala tuba koja svira basove dionice u višem notnom registru. Sastoji se od piston ventila, usnika, tijela koje je napravljeno od naizgled zapetljanih cijevi i velikog zvona.
Kako si saznala za ovaj instrument i odlučila se upravo za njega?
Budući da je moj otac magistrirao tubu u Francuskoj i doktorirao komornu glazbu u Noveme Sadu, slušajući ga kako svira i svakodnevno vježba, bilo je nekako logično da i ja pokušam ići njegovim stopama. Tata je taj istrument kupio sebi. Kako sam se ja između flaute i eufonija odlučila za eufonij, bio je prisiljen dati ga meni.
Je li teško svirati eufonij?
Limeni puhački instrumenti zahtijevaju svakodnevno vježbanje jer je za njihovu kvalitetnu uporabu potrebna vještina balansa disanja i mišića usta. Uz redovno vježbanje nije tako teško.
Primjenjuješ li vježbe disanja i kako ti one pomažu u sviranju?
Vježbe disanja najvažnija su metoda vježbanja svih puhačkih instrumenata pa tako i eufonija. One pomažu kod održavanja stabilnog i čvrstog stupa zraka koji prolazi od pluća i abdomena kroz usta, gdje preko vibracije usana počinje oblikovanje tona.
Koliko vremena posvećuješ vježbanju sviranja?
Budući da sam još u osnovnoj školi, moje vježbanje varira ovisi o skladbi, od 15 do 90 minuta dnevno.
Ove si godine sudjelovala na natjecanju Mladi Padovec u Novom Marofu gdje si osvojila prvu nagradu. Kako se pripremaš za nastupe?
Odradim osnovne vježbe disanja koje su dobre za mentalnu stabilnost ii djeluju vrlo opuštajuće.
Nastupila si u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog na koncerta Mladi za mlade – zvijezde glazbenih škola. Kako si se osjećala i kako je protekao nastup?
Rekli su mi da sam dobro svirala, a osjećala sam se super, kao i uvijek kad nastupam.
Kojim se dosadašnjim postignućem najviše ponosiš?
Najviše se ponosim osvajanjem prve nagrade (99 bodova) na državnome natjecanju u Jastrebarsom.
Reci nam nešto o nagradi Oskar znanja.
Nagrada Oskar znanja dodjeljuje se učenicima i studentima koji su na državnim natjecanjima osvojili najviše bodovanu prvu nagradu (laureati).
Imaš li planove za budućnost vezane uz glazbu?
Planiram ponovno pristupiti međunarodnim natjecanjima i ponovno sudjelovati na internacionalnim seminarima za glazbu.
Imaš li idola u svijetu glazbe? Zašto baš on/oni?
Imam, to je Sotaro Fukaishi, on je svijetski poznati solist eufonija i profesor na sveučilištu Senzuku u Tokiju. Jozef Baszinka (Jožef Bazinka), solist na tubi, član festival orkestra u Budimpešti i na sveučilištu u Pećuhu. Oni spadaju u deset najboljih umjetnika na svijetu, a pohađala sam i njihove seminare (u Šibeniku i na Braču).
Imaš li još neki hobi, interes?
Volim pjevati, plesati i slušati raznoliku glazbu.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
Čitam, obožavam mange – japanske stripove u crno-bijeloj tehnici, pjevam i plešem i također se družim s prijateljima i pomažem svome mlađem bratu u sviranju francuskog roga.
Što je po tvojem mišljenju važno za uspjeh?
Rad, disciplina, strast i sreća.
Postoji li neki moto koji te vodi ili poticajna misao koja te ohrabruje i pomaže da ustraješ u razvijanju svog talenta?
Moj tata uvijek govori latinsku poslovicu za koju mislim da totalno ima smisla ”amat Victoria curam” (amat Viktorija kuram), što bi u slobodnom prijevodu značilo ”pobjeda voli pripremu”.
Razgovarali: Iris Kiš, Erik Prlog i Luka Perlog, 7.b





