Književni susret s Anom Đokić

U druženju sa spisateljicom učenici 3.-ih razreda upoznali su se s putopisnim slikovnicama iz serije “Djeca svijeta” i saznali kako žive djeca u Indiji.

U Mjesecu hrvatske knjige u našoj je školi gostovala književnica Ana Đokić. Književnica je povela učenike na interaktivan put zrakoplovom do Indije, a “isprobali” su i kako je jahati devu. Miris Indije dočarala je karakterističnim indijskim mirisnim štapićem, a učenici su imali prilike saznati kako se Indiji putuje vlakom, zašto se u Indiji ne osjeti smrad smeća, kako se ljudi odijevaju i uljepšavaju. Pričala je o životu djevojčice Aruši koja živi u selu u pustinji Tar. Aruši zarađuje novac i hranu za obitelj svojim akrobacijama – hodanjem po užetu na sajmovima. Aruši ne ide u školu, ona je plesačica na užetu, a ovu vještinu vježba od svoje druge godine. Kad navrši 15 godina mora se udati, jer takav je običaj njenog nomadskog plemena Kavaz.

Književnica je poručila da putovanja, upoznavanja novih ljudi, različitih kultura, običaja i jezika obogaćuju svakog čovjeka. Učenici su zainteresirano slušali priče o slikovnicama i postavljali pitanja, a saznali su i kako je nastala njezina najpoznatija slikovnica “Nemaš pojma Grizlijane”.

Književni susret održan je 27. studenoga u sklopu Festivala slikovnice Ovca u kutiji u suradnji s našom gradskom Knjižnicom i čitaonicom “Fran Galović”.

Demi Kontak, Kiara Horvat, Mia Marić, 5.b

Uzbudljivo putovanje u Indiju s Anom Đokić

PISMA ZA ARUŠI

Namaste, Aruši!

Ja sam Laura Čer. Pišem ti ovo pismo jer mi se činiš kao dobra prijateljica. Ako se pitaš kako znam za tebe, a sigurno se pitaš, saznala sam za tebe iz knjige koja je posvećena tebi. Tu je knjigu napisala Ana Đokić. Stvarno bih se htjela s tobom družiti uživo, ali nažalost od Hrvatske do pustinje u kojoj ti živiš treba oko 30-ak sati vožnje. Kad odrastem, možda ću doći u Indiju. Kad bih došla, uzela bih vreće i pokupila svu plastiku i papir u tvojoj zemlji, da vam bude ljepše i ugodnije živjeti.

Voli te Laura.

Draga Aruši,

drago mi je što te upoznajem. Ja sam Lucija. Idem u treći razred. Mislim da je fora hodati po tvojem užetu. Zanima me kako je to živjeti u tvojoj kući, jer se naše kuće u Hrvatskoj rade od cigle. Žao mi je što ne ideš u školu. Je li teško hodati po užetu? Željela bih da zajedno napravimo narukvice našeg prijateljstva.

Tvoja Lucija.

Draga Aruši,

Željela bih te upoznati i da me naučiš plesati na užetu. Što bi ti željela da te naučim? Drago mi je da možeš nešto zaraditi za svoju obitelj. Htjela bih provesti jedan dan s tobom. Vrlo bih rado da me naučiš kako se jaše deva, a ja da ti pokažem kako se rješava matematika. Mislim da si jako sposobna i dobra djevojčica.

Tvoja buduća prijateljica Antoneta.

Draga Aruši,
želio bih te vidjeti i htio bih da me naučiš hodati po užetu. Volio bih se prošetati po tvojem selu. Možeš li mi pokazati svoju kulturu i hranu? Želio bih da me upoznaš sa svojim roditeljima te da mi pokažeš gdje živiš. Želim znati kako se tamo ljudi odjevaju i zanima me je li ti zanimljivo hodanje po užetu.

Pozdrav iz Koprivnice od Timoteja.

Draga Aruši!

Žao mi je što ne smiješ ići u školu i družiti se s prijateljima. Voljela bih da dođeš u našu predivnu zemlju Hrvatsku. Odvela bih te u svoju lijepu školu, u naš park, do rijeke Drave i Šoderice.

Puno te pozdravlja tvoja Ema iz Koprivnice.