Osnovna škola "Đuro Ester"
Trg slobode, 48000, Koprivnica
(048) 622 433
leteci.razred21@gmail.com
Na dalekom sjevernom kontinentu živjela je zla narančasta vještica Nara. Bila je zla poput zle vještice i narančasta poput narančaste naranče. Kao svaka zla vještica koja drži do sebe, voljela je jesti djecu.
“JOJ, kako djeca bijahu ukusna! Ona imahu kožu boje vanilije, breskve, jagode, čokolade… Htjedoh ih sve pojedoh! Vjerujte mi kad vam kažem!” vikala je Nara, ne mareći za gramatičku pogrešku u pretposljednjoj rečenici. Vještica Nara bijaše mlada i neiskusna. Nije ju zanimao aorist ni imperfekt. Samo se htjede praviti važna. Kao predsjednica i začetnica pokreta VVVV (Vratimo velikim vješticama vlast) držala je govore o djeci i njihovim okusima, pokazujući tobože svoj ukus. Uvrijedila bi se svaki put kada bi kojoj kolegici vještici dijete boje kave bilo ukusnije od djeteta boje mlijeka. Primala bi se za glavu kad bi tko spomenuo dijete boje kave s mlijekom. “Vaš govor bješe travestija! Vi govoraste o miješanju okusa djece kao o plemenitom činu! Još i ukradoste moj govor, moje riječi! Da vam ja nešto kažem…!” bjesnila je Nara, čupajući si kosu. Shvativši da je vještice ignoriraju, odlučila je čupati njihovu kosu. Naru su ubrzo prestali pozivati na domjenke.
Na dalekom južnom kontinentu živjela je “dobra” vila Dobrica, prirodni neprijatelj zle vještice. Dobrica nije uvjerljivo igrala ulogu dobre vile. Štoviše, nije se ni pojavila na audiciji za tu ulogu. Ponosna na svoju put i stas, redovito se pojavljivala jedino u salonima za ljepotu. Čim čuje dječji plač, svaka dobra vila koja drži do sebe odmah doleti s vrećicom slatkiša i vilinskog praha. Dobrica pak stavi slušalice. Na Dobričinu žalost, svaka vila koja nakon vilinske gimnazije želi posao, mora odslužiti “vilinski rok” radeći kao dadilja godinu dana. „Ovdje se nitko ne predaje“, pomislila je Dobrica čim je dobila poziv. Odlučila je napraviti racionalnu i zrelu stvar – zatvoriti se u svoju sobu. Nažalost, njezin lukavi plan nije urodio plodom i izvukli su je van. Sada je stajala pred vratima stana obitelji Subotić, gdje će svakog dana dolaziti čuvati malog Nedjeljka. Nedjeljko je imao sedam godina i krenuo u prvi razred. Njegovi su roditelji puno radili i trebali dadilju. Znala je da Subotići nikada ne bi odabrali baš nju da na njih nije bacila vilinski prah. („Narod zna!“) Nije joj bilo stalo do posla, a još je manje željela po cijele dane voditi razgovore sa zlovoljnim tinejdžericama u Vilinskoj agenciji za zapošljavanje. (Nije si to htjela priznati, ali prilično se dobro uklapala u grupu starijih srednjoškolki sa slušalicama na ušima, žvakačama u ustima i mrakom na očima.
Idućeg dana oko podneva vila Dobrica stajala je na školskim stepenicama i mrzovoljno buljila u mobitel. Nedjeljko je izišao iz škole i pojurio prema njoj, pun dojmova nakon prvog dana. Bio je uzbuđen, ne sluteći da ga za sedam godina čeka učenje valencija, a, bogme, ni da njegovu dadilju iza grma čeka zla vještica Nara.
„Što ima?“ nezainteresirano ga je upitala Dobrica nevoljko pospremivši mobitel u džep. „E, moj novi nadimak je Vikend!“ uskliknuo je. Krenuli su u parkić prema dječjem igralištu. Nara je iskočila iz grmlja i zgrabila Dobricu. Dobrica je počela vrištati. Nedjeljko je skočio iza klupe, dohvatio Dobričin mobitel koji joj je bio izletio iz džepa i počeo snimati. Zadovoljan budućim TikTok videom, nazvao je policiju.
Prije negoli su policajci stigli, vještica Nara uspjela je zajahati metlu i pobjeći s vilom Dobricom koja se uzaludno otimala. Srećom, Nedjeljko je imao videodokaz otmičarke na metli, pa policajci nisu morali gubiti vrijeme na svađu sa šefom postaje, zdravim skeptikom.
U međuvremenu, Nara je Dobricu smjestila u tamnicu. Taman se počela vještičje smijati, kad joj je zakrulio trbuh. Bila je gladna! A vani se igraju samo tamnoputa djeca… Njih neće jesti, ne voli kavu. BLJAK! Mora se vratiti u parkić po Nedjeljka. Bila je to jedna od lošijih ideja koju je neka zla vještica imala još od davnih dana. Loša poput odlazaka u solarij, tajne njezina narančastog tena. Čak lošija od one njezine prethodnice, zločeste vještice iz priče o Snjeguljici, koja je u šumi ogladnjela i zagrizla u vlastitu jabuku. Naravno, Naru je u parkiću srdačno dočekala policija. „To je lov na vještice“, kričala je, „lažne vijesti!“ Nije pomoglo. Izbori za novog predsjednika pokreta VVVV održat će se na sljedećem domjenku.
Dobrica je oslobođena istoga dana.
Novinari su se čudili ovoj priči sve do programa “Vijesti u sedam sati”, kada su se morali sabrati i priču izložiti široj javnosti, kako bi se i puk mogao čuditi.
Još iste večeri prijelomna vijest svih portala i društvenih mreža, a sutradan ujutro i naslovnica novina, bila je:
RASISTIČKA NARANČASTA VJEŠTICA OTELA LOŠU DOBRU VILU, HEROJ POSTAO SEDMOGODIŠNJI DJEČAK!
Maša Kresojević, 8.a
Literarni rad predložen za državnu smotru LiDraNo 2026.
