Isti junak, dvije priče

Moj pogled na knjigu i film o šegrtu Hlapiću

Književno i filmsko djelo o šegrtu Hlapiću mi se jako svidjelo. Knjiga „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ je pisana jezikom koji je malo zastario, ali barem sam nešto naučila. Film „Šegrt Hlapić“ je bio zabavan i pomalo šaljiv. Razlike između filma i knjige postoje, ali nisu velike. Kostimografija je posvećena narodnim običajima, što se lijepo uklopilo u prikaz priče.

U filmu mi se najviše svidjelo kada je Gita izvodila cirkusku točku na sjenokoši. I knjiga je imala svoje posebnosti, ali i mane. Posebno zanimljiv dio mi je bio kad je Hlapić pobjegao od majstora i majstorice. Izgledao je tako hrabro! Cijeli dojam knjige povremeno je narušavao jezik kojim je napisana jer me ometao u brzom čitanju i razumijevanju radnje.

Knjigu bih preporučila onim čitateljima koji vole knjige s malo stranica i puno akcije. Knjiga je poučna, zabavna i uzbudljiva. Čitatelje uči da se isplati biti pošten, vrijedan i dobra srca jer će ti se to sigurno u životu opet vratiti. Kada razmišljam o filmu njega bih preporučila onima koji teže čitaju, a opet vole akciju, dobru priču i uzbudljiv završetak. Osobno bih uvijek odabrala knjigu jer onda možeš zamisliti likove kako ti želiš, imati svoju verziju priče.

Za kraj bih dodala jednu misao, da sam ja Ivana

Brlić-Mažuranić, priču o šegrtu Hlapiću zakomplicirala bih mnoštvom likova i zapetljanim zapletima. Prosječni čitatelj trebao bi uložiti puno više pažnje na detalje kako bi uspio u potpunosti raspetljati i shvatiti poantu priče. Ali, nažalost, ja još nisam Ivana.. još nisam, ali tko zna.

Laura Čer, 3.a