Listopadni šapat

Čujem ju.

Vjetar me budi, šapuće mi tiho

,,Jesen te zove, nestrpljivo te čeka.

Vodit će te sa sobom

 Na putovanja daleka.”

 

Stigla je.

Trčim za njom kroz kestenov prolaz

U potoku bistru vidim njen odraz.

Njene mi boje maštu poje,

Mirisi kroče u stihove moje

U zagrljaju mekom,

Duh moj spokojno sniva,

Pogledom me blagim nježno umiva.

 

Miluje me zraka sunca,

Javorov list mi tepa

,,Nek’ te srce vodi!

Listopadnim puteljkom uvijek hodi.’’

 

Sumrak me u naručje primi,

Obgrli me zagonetkom,

I jesenskom mistikom

Dok srebrne mu pramenove gladim

 Ušuška me utjehom.

 

Večer se iza ugla

Nečujnim korakom šulja…

Kraj mene sjedne tama.

Mlađak bojama dubokim

Na zvjezdanu platnu slika

Iza mene je noć, tiha, tiha…

Eva Krajina, 8.a

Pjesna je nagrađena na natječaju 29. Hvatskog dječjeg festvala.