Čovjek koji je spasio Matiju Gupca

Čovjek koji je spasio Matiju Gupca morao je biti u Hižakovcu u Hrvatskom zagorju prije petnaestog veljače 1573.

Petnaesti veljače 1573. bio je prije četiri stoljeća i pedeset i tri godine, i to ako se u obzir uzme samo vanjsko zemaljsko vrijeme. Nedvojbeno se radi o putovanju vremenom. Zar je to moguće u današnjoj ekonomiji? Očito se čovjek snašao (jer inače ne bi spasio Matiju Gupca). Svejedno, nešto nam ostaje nejasno… Zašto bi netko, pobogu, išao u Hižakovec?! Naša priča počinje u Zemlji. (Iskusni fanovi fantasyja neće se pitati zašto je korišten prijedlog “u” umjesto prijedloga “na”, niti zašto je korišteno veliko slovo Z umjesto malog, jer im je već poznata tropa putovanja u središte Zemlje, ali niti sam Jules Verne ne bi pogodio zašto je Hižakovec središte radnje.) Svi smo naučili da život završava u zemlji, ali rijetki su svjesni da nešto drugo počinje. Od davnina postoje legende o vampirima, zombijima i raznim bićima koja izlaze iz zemlje (a ponekad i iz Zemlje) i teroriziraju pošteni narod. Međutim, priče o bićima koje ulaze u zemlju (i još dublje u Zemlju) i teroriziraju pošteni narod, nikada nisu doživjele jednaku slavu. Takva bića, naime, zbilja postoje, ali ne teroriziraju nikoga. Dapače, pošten narod terorizira njih! Takva bića nikada ne izlaze na površinu. Kada su prvi put izašla, “pošteni narod”, homo sapiens, skoro ih je pojeo. U to je vrijeme počelo njihovo nacionalno buđenje i proglasili su se Korovima. Zbog njih, prema popularnoj legendi koja se dan danas prenosi s koljena na koljeno, Englezi jezgru zovu core. Po njima su i, prema manje popularnoj legendi o kojoj se ne priča, Hrvati nazvali travu koju čupaju iz vrta. Kako bilo, Korovi su počeli smišljati novu tehnologiju i glavni im je cilj bio pobijediti homo sapiense zauvijek. Međutim, kada su ljudske godine 2000. (korovske 5000., zato što je korovima nulta godina počela na dan kada su ih homo sapiensi skoro pojeli) provirili na površinu, ispostavilo se da su deset puta znanstveno napredniji od homo sapiensa. Ispada da se pet tisućljeća durenja i inaćenja itekako isplati. Predstavnici UK-a (Ujedinjenih Korova) u Parlamentu su odlučili da će se svi zajedno grohotom nasmijati i tako proslaviti konačnu pobjedu nad homo sapiensima. Također su odlučili da će djeca u školama učiti povijest homo sapiensa kao primjer nazadnog društva. Te je iste godine rođen važan pripadnik Korova – Sti Jena, danas poznat kao čovjek koji je spasio Matiju Gupca. Stiju je najdraži školski predmet bio PHS (Povijest homo sapiensa). Isprva mu je ljudska glupost bila smiješna, ali kasnije, kada je saznao kako je prosječan homo sapiens prosječan čovjek prosječne inteligencije s vještinama poput empatije, da su samo pojedinci sebični, okrutni i nemarni, te da su ti pojedinci u devet od deset slučajeva na vrhu hijerarhije, postala mu je tragikomična. Okretao mu se želudac kada je slušao o načinima mučenja njemu nezamislivim, a srce su mu slamale priče o odvažnim ljudima koji su poginuli u borbi za pravdu. Nije ni čudo da je njegov najdraži homo sapiens bio Matija Gubec, o kojemu je u šestom razredu napisao referat. Sti je toga dana čvrsto odlučio da će čim odraste kupiti vremeplov i spasiti svog idola od bolne, nepravedne smrti. Marljivo je učio i odmah nakon fakulteta našao posao. (Iako se radi o fantasyju, ova zadnja rečenica ipak je bila samo san, posao je tražio godinu dana.) Tri gladne godine Sti je marljivo radio kao nastavnik povijesti i napokon zaradio za vremeplov. (Kao što vidite, radi se o teškoj znanstvenoj fantastici.) Tog je popodneva Sti ušao u svoju radnu sobu i ugledao svoj vremeplov kako poskakuje i trese se poput veš-mašine. Trešnja ga ne bi toliko zabrinula da vremeplov, koji je stigao u mokroj kartonskoj kutiji oblijepljenoj selotejpom, nije naručio sa sumnjive Korennetske stranice u pola cijene. Duboko je udahnuo i pripremio se za trenutak istine: vremeplov će ili proraditi ili eksplodirati. Osjećajući kako mu se trese ruka, posegnuo je za ručkom i snažno ju povukao. Otvorio se jedan kraj crvotočine, koji se posljednjih tjedan dana bio ubrzavao do značajnog dijela brzine svjetlosti, koristeći za pogon energiju korske nuklearne elektrane koja pretvara energiju središta zemlje u korsku struju. Sti je sada duboko izdahnuo, na brzinu se presvukao u čovječji srednjovjekovni kostim, kakvi su bili naslikani u udžbeniku, i zgrabio svoju naprtnjaču. U naprtnjači su bile važne stvari poput udžbenika povijesti, luka i strijela, boce vode, kutije keksa, ručnika i litre sredstva za dezinfekciju. Stijevo je putovanje kroz vrijeme započelo. Uskočio je u crvotočinu i našao se u Hižakovcu 9. veljače 1573. kada se skupina seljaka pod vodstvom Matije Gupca pripremala za odlučujuću bitku. Zubato sunce snažno je sjalo i, iako je bila hladna snježna veljača, u kmetovima budilo želju za proljećem, a bogme, i za velikim promjenama. Sve u svemu, bio je savršen dan za revoluciju. Sti je izvadio luk i strijele iz naprtnjače i prišao seljacima. Gubec se popeo na panj i započeo govor:

• Danas je vrlo poseban dan, dan kad ćemo se boriti za svoja prava! Dosta smo strepili od Franje Tahija! Neće nam pomoći ni kralj, ni car, sami se borimo za pravicu! Danas nam je pobjeda ključna, bez nje smo ništa! U boj za naše!

Sti ga je pozorno slušao i podržao glasnim pljeskom. Nakon govora Gubec se približio zamrznutom potočiću, pokušao probiti led i doći do malo vode. Sti je sjeo pored njega.

• Gospodine Gubec, ja… – zakočio se kad se Gubec okrenuo.
• Da?
• Ah, ovaj… Želite li malo vode?

Gubec ga je s čuđenjem promatrao kako iz ruksaka vadi metalnu bocu prekrivenu naljepnicama.

• Hvala, može malo.

Otpio je gutljaj i obrisao usta.

– Čudna Vam je ta boca… I torba. Kako se zovete?

• Ja sam, uhhh, Sti… – vidjevši da ga Gubec i dalje čudno gleda, Sti je odlučio malo prilagoditi priču kako bi bio uvjerljiviji – Sti… Ste… Stjepan! Barem me tako zovu.

Počeše se lijevom rukom iza desnog uha.

– Došao sam Vam pomoći u borbi, imam predosjećaj da će Vam biti potrebna sva pomoć koju možete dobiti.

Gubec je zaustio da nešto kaže, a onda se odjednom uspravio i pružio ruku Stiju.

• U pravu ste, trebat će mi. Hajde, moramo zauzeti položaje.

Bitka je počela i Sti se dobro stopio sa seljacima. Bio je svjestan da će mnogi hrabri ljudi koje vidi pred sobom poginuti, ali znao je da bi se, kad bi spasio više ljudi, ozbiljno poremetio vremenski period u kojem i on sam živi zbog načela uzročnosti. Seljaci su, unatoč borbi bez predaje, poraženi i porobljeni. Sti je ispucao sve strijele i pojeo sve kekse. Litru sredstva za dezinfekciju popili su Uskoci u slavlju nakon poraza seljaka, misleći da je rakija, i sada mu je od koristi bio još samo ručnik. Zarobili su ga i bacili na kola uz Gupca. Znao je da sada mora nešto poduzeti.

• E, Gubec… Ja sam zapravo stigao iz budućnosti!
• Ti si se napil rakije.
• Ne, poslušaj me! Putovao sam kroz vrijeme da bih te spasio!
• Ako je tako, reci mi, kako je to uopće moguće, putovati kroz vrijeme?
• Pa, prošao sam kroz crvotočinu i…

Stija je odjednom stegnulo u grlu. Od uzbuđenja je zaboravio da se crvotočina za njim zatvorila. Gubec je primijetio šok na njegovu licu i potapšao ga po ramenu.

• Stjepane, prijatelju moj, ne brini. Moći ćeš se vratiti bez problema. JA sam napravio originalnu crvotočinu.

Sti je od šoka skoro pao s kola.

• Sad si se ti napio rakije čovječe! Raščetvoriti će te! A mene će…
• Ne luduj! Slušaj! Kad sam napravio rupu u ledu da popijem vode, pao sam u potok i skoro se utopio. Vrtlog me povukao u dubinu zemlje i još dublje, u dubinu Zemlje. Tamo sam naišao na nešto čudesno, nešto što onda nisam razumio. Sada znam da se radilo o polju energije koja dijeli ljude i Korove. Ti si jedan od njih. Prepoznao sam tvoju bocu.
• Je li istina, onda?!
• Što?
• Da ste vi Hrvati po nama nazvali ono što čupate iz vrta…

Gubec se zacrvenio i slegnuo ramenima.

• Pa… Da! Moja ideja.

Sti je udahnuo i primio se za glavu, no Gubec mu je rukama pokazao da se smiri.

• Dopusti mi da dovršim priču! Korovi su bili veoma agresivni i napali me, mene, pripadnika poštenog naroda! Zapleo sam se u polje energije i nekako pokrenuo petlju u prostor-vremenu. Od tada iznova proživljavam bunu, ali se i pobliže upoznajem s vama, Korovima. Priznajem, nisam vas trebao suditi po prvom dojmu, ali, nažalost, riječ korov ostala je dio hrvatskoga jezika. Nakon nekoliko desetaka interakcija Korovi su mi pomogli da napravim crvotočinu kako bi se mogao spasiti, ako ikad naiđem na nekoga iz budućnosti, i evo tebe!

Stijevo se lice ozarilo. Bio je više nego spreman pomoći svom heroju kada se odlučio na ovo putovanje, ali spoznaja da je baš on na neki način “odabran”, ispunila ga je većom samouvjerenošću od one kada je sa šest naučio voziti bicikl, većom od prošlotjedne kada nitko nije pao na ispitu u razredu u kojem predaje povijest. Čim su stigli u ćeliju, započeli su operaciju samospašavanja. Iako građani nisu znali oko čega pomažu, nije ih trebalo dvaput moliti da pomognu Matiji Gupcu. Nakon što se riječ proširila Zagrebom, skoro je svaki slučajni prolaznik postao namjerni prolaznik. Bundeve, sijeno, stara odjeća, rajčice, nož i uže dostavljeni su prema popisu. Sti i Gubec marljivo su radili i do 15. veljače bila su napravljena dva strašila, koja su usred noći privezana za stražnji dio velikog kotača za razvlačenje i mučenje. Ujutro su Sti i Gubec odvedeni pred publiku. Privezali su ih za kotač i počelo je stezanje.

• Sad! – poviknuo je Gubec i u djeliću sekunde kotač se okrenuo. Krvnici su sada mučili strašila, a Sti i Gubec našli su se na podu Stijeva stana u Zemlji.
• ŽIVI SMO! – povikali su u glas i zagrlili se.

Iz vremeplova se sada počelo dimiti, pa je Sti dotrčao s aparatom za gašenje požara. Sve u svemu, bijeg je bio uspješan.

Gubec je spašen ne samo od bolne, nepravedne smrti nego i od beskonačne petlje u prostor-vremenu u kojoj je bio prisiljen trpjeti istu sudbinu do vječnosti. Prva stvar koju je Sti odlučio pokazati Gupcu je udžbenik iz povijesti koji koristi za nastavu. Na dnu stranice sada je stajala još jedna rečenica:

Nepoznati seljak, također važan predvodnik bune, stradao je na isti način kao i Gubec.

Maša Kresojević, 8.a

Literarni rad osvojio 3. nagradu na natječaju SFerice 2026.